Mucanje kod 60 posto ljudi prati i socijalna anksioznost, potrebno je pravovremeno intervenirati
Povodom Međunarodnog dana svjesnosti o mucanju održana je konferencija u Mostaru pod nazivom "Izrazi promjenu koju želiš" u organizaciji Studija logopedija Sveučilišta u Mostaru (SUM) i Studija logopedije Sveučilišta u Rijeci.
Docentica Sveučilišta u Rijeci Suzana Jelčić Jakšić ističe kao je cilj ovog događaja da se govori o mucanju, da se u medijima čuje o tome i da se mucanje i osobe koje mucaju približe svima, jer je važno da sadašnji, ali i budući roditelji, te osobe koje mucaju, osjećaju da se mogu otvoriti i razgovarati o mucanju, što je vrlo važno.
"Cilj nam je i nastavnike potaknuti da razmišljaju o tome imaju li u razredu nekoga tko muca, kako se odnose prema tom djetetu i da nastoje saznati kako mogu više pomoći", kazala Jelčić Jakšić.
Naglasila je kako se mucanje najčešće javlja u ranom djetinjstvu, a procjenjuje se da u općoj populaciji oko jedan posto ljudi muca.
"Do četvrte godine života mucanje se javlja kod 12 posto djece, ali kod otprilike 80 posto te djece mucanje će se spontano povući. Ono što ne znamo je koja od te djece će ostati u onih nekoliko kod kojih će mucanje ostati cjeloživotni poremećaj i njih trebamo znati prepoznati na vrijeme i pravovremeno intervenirati", kazala je docentica Sveučilišta u Rijeci.
Za pomoć se, kaže naglašava treba obratiti logopedu čim se mucanje primijeti jer je to zlatni period u kojem se najviše može učiniti.
"Uz mucanje se vrlo često razvija i socijalna anksioznost i onda to postane puno širi problem, a ne samo govorni poremećaj", upozorila je Jelčić Jakšić.
Naglašava da su i znanstvena istraživanja pokazala su da je uspješnost terapija za liječenje mucanja između 70 i 80 posto, ako se na vrijeme reagira, te da su terapije najuspješnije u predškolskoj dobi, zbog čega je najvažnije pomoć stručnjaka zatražiti što prije.
Prema provedenim istraživanjima kako naglašava ljudi koji mucaju imaju silnu potrebu to prikriti, te je kvaliteta njihove komunikacije života na brojnim poljima znatno narušena.
"Postoji i termin za ljude kod kojih ćete rijetko čuti da mucaju, a zapravo mucaju, samo to vješto prikrivaju, ali takav život je manje kvalitetan, odnosno komunikacija tih ljudi pati i često mogu biti misinterpretirani zbog toga. Mucanje kod velikog broja ljudi može razviti visoku razinu socijalne anksioznosti. Podaci govore da je to u 60 posto slučajeva i to je nešto što može zaista negativno djelovati na mnoga područja života, a osobito na školovanje, zapošljavanje i rad", zaključila je Jelčić Jakšić.
