INTERVJU / Muftija banjalučki Osman ef. Kozlić: Neopisiv je osjećaj klanjati namaz u Ferhadiji

Ferhadija i njeno radno otvaranje za naše vjerske potrebe poseban je događaj za Islamsku zajednicu ove godine. Kako Banjalučani to doživljavaju to biste možda trebali njih pitati. Ono što ja znam, osjetim i vidim na ovim aktivnostima koje sam spomenuo, to je nešto posebno što se ne da opisati. Mnogi mi govore da su neki Banjalučani umrli, a da nisu mogli vjerovati da ćemo ponovo u Ferhadiji klanjati namaz. Poseban je osjećaj u njoj klanjati. Ona vas jednostavno očara svojim vanjskim i unutarnjim izgledom. Kako je onima koji su bili gotovo izgubili nadu da će ona ponovo zasjati? To pitanje samo po sebi nameće odgovor.

Trenutno radimo na Gazanferiji džamiji, pokrećemo obdanište za mališane, a pripremajući se za svečano otvorenje Ferhadije 7. maja iduće godine, ako Bog da, planiramo izvršiti rekonstrukciju i obnovu administrativne zgrade Medžlisa

Pored obnove Ferhadije započeli su i drugi projekti u Banjoj Luci. O kojim projektima je riječ i šta imaju za cilj?

U samoj Banjoj Luci postoji još jedna džamija koju treba obnoviti i ponovo izgraditi. To je Arnaudija džamija koja je sagrađena pedesetak godina poslije Ferhadije (Ferhadija je sagrađena 1579.), podkupolna džamija koja svojom ljepotom neće puno zaostajati za Ferhadijom. U Banjoj Luci imamo još obnovljenih džamija koje nisu dovršene i svečano otvorene. Trenutno radimo na Gazanferiji džamiji, pokrećemo obdanište za mališane, a pripremajući se za svečano otvorenje Ferhadije 7.maja iduće godine, ako Bog da, planiramo izvršiti rekonstrukciju i obnovu administrativne zgrade Medžlisa koja je dugo godina služila kao mesdžid za vjerske aktivnosti. Naime, da bismo svečano otvorili ovu našu ljepoticu moramo uljepšati i urediti njenu okolinu, sagraditi abdesthane i mokre čvorove, pripremiti cijeli prostor i za turiste koji će ovdje dolaziti. Zato će nam trebati znatna materijalna sredstva, a ja se nadam da će mo ih uspjeti obezbjediti, ako Bog da.

Spominjalo se da bi Banja Luka u narednom periodu trebala dobiti i medresu. Dokle se došlo s tim projektom?

To je dobro pitanje, hvala Vam za to. Naime, u posljednje vrijeme bilo je dosta negativnih napisa o tobože nekakvoj školi koja će se graditi usred Banje Luke isključivo za bošnjačku djecu. Nažalost, takve dezinformacije koje su često dolazile i od samih muslimana uzele su nam puno vremena i energije. Kao prvo, to neće biti medresa jer mi u BiH imamo dovoljno medresa. Istina, mi želimo u Banjoj Luci graditi Kongresni centar u sklopu kojeg će biti i obdanište, škola gimnazijskog tipa, biblioteka, sportska i kongresna sala itd. Što se škole tiče, mi planiramo osnovati školu gimnazijskog tipa koja će ispunjavati sve uslove koje zahtijeva Ministarstvo prosvjete RS-a. Mislim da će svima biti u interesu da Banja Luka dobije još jednu modernu gimnaziju, sportsku salu, kongresnu salu, biblioteku. Uostalom, ako u Banjoj Luci postoje katolički i jevrejski centar, ne vidim razloga zašto ne bi postojao i jedan moderan islamski centar. Nama takvi prostori trebaju i mi ćemo, ako Bog da, raditi, da se to realizuje. Još jednom naglašavam da Islamska zajednica u BiH ovo radi transparentno i da je u svojoj strategiji razvoja za obrazovanje istaknuto da su u Federaciji za škole koje osniva Zajednica nadležna kantonalna ministarstva obrazovanja, dok je u RS-u nadležno Ministarstvo prosvjete i kulture RS-a. Naglašavam, također, da je riječ o jednoj značajnoj investiciji koja će ovom gradu i entitetu Republike Srpske mnogo koristiti.

Iskren da budem već mi pomalo smeta ovaj izraz povratnici. Nisu oni više povratnici, nego građani RS-a koji trebaju konzumirati svoja prava ovdje u ovom entitetu. Kad to kažem mislim da neke diskriminacijske zakonske odredbe u Federaciji BiH kojima se ovi ljudi stavljaju u podređen položaj. Zašto ne bi mogli konzumirati određena prava tu gdje su rođeni i gdje žele živjeti? Moram istaći da je federalno Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica do sada, bar što sam ja vidio, dosta pomoglo povratnike kroz svoje projekte. Mi izuzetno cijenimo napore prethodnog ministra Adila Osmanovića, sadašnjeg državnog ministra za civilne poslove u Vijeću ministara. Sadašnji ministar, gospodin Edin Ramić, je s nama uveliko započeo razgovore o tome koje projekte federalno Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica može pomoći. Nimalo ne sumnjamo da će jedan kvalitetan čovjek na čelu spomenutog ministarstva, kakav je gospodin Ramić, poboljšati ovu saradnju i unaprijediti je. Naravno, moram spomenuti i našeg potpredsjednika RS-a iz reda Bošnjaka, gospodina Ramiza Salkića, potpredsjednika Narodne skupštine, gospodina Senada Bratića, Kemu Čamdžiju i druge naše ljude koji ulažu značajne napore da poboljšaju status naših ljudi ovjdje.

Kako se taj odnos može poboljšati?

Taj odnos se mora unapređivati i poboljšavati. Prije svega mislim na strpljive razgovore koje moramo voditi. Moramo jedni druge bolje razumjeti. Mislim da nam to nedostaje. Moramo češće boraviti jedni kod drugih. Ja ulažem velike napore da naše ljude ovdje lijepo ugostim, da ih odobrovoljim da ponovo navrate. Oni moraju osjetiti kako mi ovdje živimo. Ne smije se dogoditi da ja turskog ambasadora pohvalim da mi češće navraća u Banju Luku nego naši političari iz Sarajeva. On dođe ovdje na konak, obilazi, raspituje se, ruča sa muftijom i potpredsjednikom RS-a. Politički predstavnici srpskog naroda se (s pravom) žale da bošnjački političari ne navraćaju u Banju Luku. Tu praksu treba promijeniti. Ne smije se ovdje dolaziti nakratko i još brže odavde odlaziti. Tako nam nećete pomoći. I na kraju, ne smije se pomoći nama ovdje svoditi na humanitarne pakete i pitanja kako žive povratnici! S riječi treba preći na djela. To je moja poruka.

Koji su izazovi s kojima se susreću Bošnjaci na području ovog muftijstva i RS-a?

Mislim da Banjalučanima, a i šire na području ovog muftijstva, treba povratiti povjerenje u zajednicu koja treba da bude njihova zajednica, njihova institucija. Mislim ovdje na strukture Islamske zajednice na ovom području koje su se pomalo udaljile od običnog čovjeka. Ljudi moraju vidjeti, rad, rezultate, nadu. Nadam se da smo im u protekloj godini pomogli da se počnu okupljati oko svoje institucije. Treba će vremena i puno strpljenja da i oni sami uvide da su se stvari promijenile.

Moramo češće boraviti jedni kod drugih. Ja ulažem velike napore da naše ljude ovdje lijepo ugostim, da ih odobrovoljim da ponovo navrate. Oni moraju osjetiti kako mi ovdje živimo.

Banjalučani su raštrkani širom svijeta. Navrate li do Banje Luke, dolaze li da obiđu svoj rodni grad?

Banjalučani vole svoj grad i oni se njemu često vraćaju. Banja Luka je takav grad da vas jednostavno obuzme. Oni vole svoj grad i čuvaju svoju imovinu. Trebat će mnogo truda da se njima približimo da ih pozovemo, a ja sam to već uradio kada sam ih posjećivao u Švedskoj, Norveškoj i Danskoj. Pomozite nam ako vidite da mi radimo ispravno, ako ne budemo radili u korist zajednice, nemojte nam pomagati.

Šta banjalučkim muslimanima u ovom trenutku nedostaje a na čemu se treba više raditi u budućnosti (u smislu infrastrukture ali i općenito šta im nedostaje kao zajednici)?

To je ono što sam već naglasio. Treba im povratiti poljuljano povjerenje, u zajednicu, društvo, entitet, državu. Težak je to proces. Što se zajednice tiče, mi ćemo, ako Bog da, raditi na njenom unapređenju s ciljem da bude njima na usluzi. Pozivamo ih da nam na tom planu pomognu, da se uključe. Što se politike tiče, zna se šta treba raditi. Politika treba da pomogne da ljudi nesmetano ostvaruju svoja osnovna prava ma gdje živjeli. Ono što je najžalosnije i na čemu treba najviše raditi to je da se broj naših džematlija ne umanjuje, jer ljudi odlaze trbuhom za kruhom. Kada iz Prnjavora, Bosanske Gradiške ili Mrkonjić grada ode nekoliko ljudi, to se itekako negativno odrazi na džemat i njegovo funkcionisanje. Treba raditi na tome da se taj negativni trend zaustavi.