Muharrem Zejnullahu: Vučić je preko Kosova htio RS "na tanjiru", ali je "polomio zube"
"Vučić je doživio fijasko i prije nego što je došao na Kosovo. Naročito od međunarodne zajednice, bez obzira na to što su neki tonovi iz američke administracije kazivali da će podržati sve što se Srbija i Kosovo dogovore. Lično mislim da je velika greška kosovskih zvaničnika, posebno predsjednika Hashima Thaçija, što se upuštao u medijsku debatu o bilo kakvoj vrsti razmjene teritorija, odnosno razgraničenja. Ja sam više pobornik da se treba poštivati međunarodna odluka Badinterove komisije da nema promjena granica. U ovom trenutku. Kad se dvije države međusobno prihvate u aktuelnim granicama, u nastavku njihovog puta mogu se dogovarati", kazao je predsjednik Zajednice Albanaca u BiH.
U opširnom razgovoru za Klix.ba Muharrem Zejnullahu je govorio o velikoj greški Hashima Thaçija što se upuštao u razgovore sa Aleksandrom Vučićem, o "Vučićevim porukama sa Gazimestana", o albanskim aspiracijama na teritorij Kosova, o odnosima Bosne i Hercegovine, Kosova i Albanije, kao i o mnogim drugim temama.
Gospodine Zejnullahu, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić istakao je kako je njegova politika, da Srbija sačuva dosta, doživjela poraz. Znači li to da nema ništa od podjela na Kosovu o kojima se govorilo prethodnih mjeseci? Ili još konkretnije: Znači li to da je Srbija "de facto" priznala Kosovo?
Nije prvi put da Vučić govori o komadanju teritorijalnog integriteta nezavisne i suverene Republike Kosovo. Govorili su to u ime Srbije i prije njega. Govorio je to i Slobodan Milošević kojeg je Vučić prozvao na mitingu u Mitrovicu, a ja obično kažem na Gazimestanu zbog sličnosti Vučićevog govora onom Miloševićevom 1989. godine. Posebno su bile opasne poruke Vučića na tom partijskom mitingu na Kosovu. Puno se očekivalo, naročito zbog toga što se mjesecima pripremao za tu posjetu i za taj govor. A on je jednog teškog balkanskog kasapina podigao na vrh ljestvice. Bilo je frapantno čuti kako predsjednik Srbije veliča jednog zločinca, koji je odgovarao za sve zločine, pa i za genocid u Srebrenici, ali nažalost nije doživio konačnu presudu.
Najopasnija od svega je poruka koju je Vučić poslao, a to je da je Miloševićeva politika i njegova namjera bila ispravna. I da mu vremena kad je krenuo da sve to realizuje nisu bila pogodna. To je opasna konstatacija. To je više huškački za srpski narod na Kosovu, ali i u Srbiji. Svojevrsno pozivanje na neko novo zveckanje oružjem na ovim prostorima. Srbija je ostala u onim granicama koje je Badinterova komisija zaključila svojom odlukom, što je međunarodna zajednica prihvatila. Miloševićeva politka je tome dala najveći doprinos.
Namjera Vučića, na kojoj on toliko insistira, je da međunarodnu odluku Badinterove komisije o nepromjeni granica razbije upravo na Kosovu. Ako uspije tamo, onda može reći kako odluka međunarodne zajednice nije sveto pismo i može da se okrene prema Bosni i Hercegovini. Tako će Republiku Srpsku dobiti na tanjiru, jer odluka međunarodne zajednice o nepromjeni granica više ne postoji. Ona je srušena. Hvala Bogu što su međunarodni faktori javno dali doznanja da nema promjena granica između Kosova i Srbije, nema razgraničenja, razmjene teritorija. Zato je ideja Vučićeva definitivno pala u vodu i da od toga nema ništa.
Kako bi se, prema Vašem mišljenju, promjene granica na Kosovu odrazile na situaciju u Bosni i Hercegovini?
Razmjena teritorija, neuspjela sa Kosovom, neće apsolutno ni u nastavku uspjeti. Koliko god Vučić insistirao na jednoj strani, a Thaci na drugoj, bilo kakva razmjena teritorija neće uspjeti. To je najopasnije za Bosnu i Hercegovinu. Rušenje Badinterove komisije, koju je taksativno prihvatila i međunarodna zajednica, nalaže da nema promjene granica. Vučićev cilj na Kosovu je refleskija na BiH, kojoj Srbija nije priznala aktuelne granice. To je skroz otvoreno pitanje. Ko može da zaustavi proces ako se ta odluka međunarodne zajednice poništi. Može ovdje, a ne može ovdje. Može na Kosovu, a ne može u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori, Grčkoj...
Ideja o promjenama granice između Kosova i Srbije očigledno nikoga nije naročito oduševila iz redova kosovskih Albanaca, osim predsjednika Hashima Thaçija. Kako gledate konkretno na njegovu ulogu u takozvanoj "korekciji granica"?
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je svojim dolaskom na Kosovo praktično pokazao dokle Srbija treba da doseže svojom granicom, koliko teritorije treba aneksirati od Republike Kosovo. Na jezeru Gazivode se ponašao kao despot i jasno dao doznanja dokle Srbija može da se proširi. On o tome nikad ranije nije javno govorio niti na jednom sastanku. Govorio je samo da ima razrađen plan i da će ga prezentirati u Briselu kad dođe vrijeme za to, odnosno ako dođe do dogovora sa kosovskom stranom. Došao je i pokazao nogom do koje granice žili ići.
Predsjednik Kosova Hashim Thaçi, s druge strane, zna da od toga nema ništa. Njegova priča je više populistička. Nastupio je tako da prikaže da on kao predsjednik prvi put pokušava nešto uraditi da pripoji taj dio teritorije sa nekadašnjeg, davno oduzetog, zajedničkog albanskog prostora. I on je svjestan da Srbija nikad neće dozvoliti da granica dođe na centar Leskovca, da granica dođe do centra Vranja, da kod Preševa bude novi granični prijelaz na autoputu od Minhena do Soluna... On je svjetan da Srbija to nikad ne bi prihvatila. Thaçi nikad nije govorio o tome šta Srbiji treba dati zauzvrat. On je samo izrazio želju šta treba da se pripoji Kosovu.
Predsjednik i zvaničnik Srbije može doći na Kosovo i eksponirati se, držati političke govore i huškati srpski narod protiv bilo kakvog mogućeg suživljenja sa Albancima. Predsjednik Kosova, s druge strane, ne može ni da ode u Srbiju, u Sandžak naprimjer. I ne samo u Srbiju, nego i u Bosnu i Hercegovinu.
Zašto baš Gazivode, zašto Trepča?
Srbiji i Vučiću je stalo do Gazivoda zato što su to najjači prirodni resursi, najveća prirordna bogatstva Kosova koje ima. Znate šta je Kosovo bez Gazivode, bez sistema navodnjavanja? Tu je uložen veliki kapital, to se godinama gradilo za kompletan sistem navodnjavanja kosovskih dobara, oranica i njiva. Sve ide od Gazivoda i Ibar-Lepenca. Znači čitavo Kosovo. To je jedna kapitalna stvar, jedno prirodno bogatstvo koje je nepresušno.
Trepča, zna se šta znači Trepča. Ima ona anegdoata Trepča radi Beograd se gradi. Tako to Vučić i danas hoće. Tu su bogatstva nepresušna koje taj dio Kosova ima.
Srbiji i Vučiću, po mom čvrstom ubjeđenju, nije stalo toliko do Kosovo i do tih dobara koliko do toga da sruše Badinterovu odluku o nepromjeni granica, odnosno da ona ne stoji tako čvrsto u međunarodnom poretku. Tu je Vučić vidio svoju političku šansu da i dalje opstane kao lider svih Srba. I tu je definitivno polomio zube. Od toga nema ništa!
Albanija se nije aktivnije uključivala u pregovore Beograda i Prištine. Je li Vaš stav, koji ste maločas iznijeli, i zvaničan stav Albanije?
Zvaničan stav Albanije u vezi sa "korekcijama granica" na Kosovu nema. Sporadičnih izjava ima, ali sve se one svode na to da će biti prihvatljivo sve ono što je u svrhu mira, stabilnosti, ekonomskog i socijalnog prosperiteta svih zemalja zapadnog Balkana... Nema izričitog stava
Nisu li korekcije granica o kojima govore zvaničnici Srbije isto toliko opasne kao ujedinjenje Albanije i Kosova koje inicira albanski premijer Edi Rama!?
Bilo je nekih izjava visokih zvaničnika u vezi sa ujedinjenja Albanije i Kosova i prije nego što je aktuelni premijer Edi Rama o tome govorio. Oni su svjesni da trenutno nema ambijenta i mogućnosti stvaranja novih velikih ili malih zemalja. Sve su balkanske zemlje tako male da koliko god nastojali da ih pripajate, one će opet ostati male. Dva-tri miliona ljudi na jednom ili drugom teritoriju – to nikoga ne čini velikim ili važnim faktorom. Ne samo u komšiluku, nego uopšte u Evropi.
Ja tu više vidim ujedinjenje u smislu punih integracija i jedne i druge zemlje u EU i NATO savez. To je pravo ujedinjenje i Albanije, i Kosova, i Srbije, i Bosne i Hercegovine, i Crne Gore, i Makedonije...
Kosovo je prije 10 godina proglasilo svoju nezavisnost, što Srbija nikada nije formalno priznala. Kako biste okarakterisali trenutnu situaciju na Kosovu i kakva je njegova perspektiva u budućnosti?
Srbija je poslije proglašenja nezavisnosti Kosova znala protjerivati ambasadore manjih zemalja zato što su priznale Kosove. Bilo je čvrstih stavova da neće prihvatiti ništa. Došli smo do situacije da samo Srbija formalno nije priznala nezavisnost Kosova, svi drugi su globalni čimbenici u svijetu su priznali. Građani Kosova mogu slobodno preko čitave teritorije Srbije ići u treće zemlje, putovati svojim automobilima sa saobraćajnim tablicama, sav transport kapitala ide preko Srbije…
Bolje nego sa Bosnom i Hercegovinom!?
Apsolutno. BiH nema nikakav odnos sa Kosovom. Ima nešto trgovinske razmjene koja je u korist BiH u odnosu jedan naprema dvanaest. S druge strane nema nikakvih odnosa. Ono što je Srbija riješila sa Kosovom, BiH nema ni na vidiku da riješi. Ne samo kad je riječ o priznavanju, već i o svim drugim stvarima. BiH ne priznaje nijedan dokument Albanaca sa Kosova. U tome je sav problem. I što je najgore, nije ni na vidiku da će ti problemi rješavati. Mi smo jednostavno getoizirani i ne možemo riješiti nijedan problem.
