Jasminko Mulaomerović iz Centra za krš i speleologiju za Agenciju FENA kaže da su šišmiši korisni za ljude, šume i poljoprivredu jer se hrane insektima koji su opasne štetočine, od kojih mnogi prenose zarazne bolesti na ljude i domaće životinje.
Osim toga navodi da narodna tradicija u mnogim našim krajevima u šišmišima vidi blagoslovljena bića, a kuće koje nastanjuju blagoslovljene kuće.
Naglasio je da se važnost šišmiša ogleda u njihovoj ishrani. Šišmiši u BiH hrane se isključivo insektima i to onim štetnim. Zbog toga imaju veliki značaj za regulaciju velikog broja letećih insekata.
Kazao je da je još sredinom 19. stoljeća uočena vrijednost šišmiša baš zbog njihove ishrane i od tog vremena počinje, na Zapadu, da živi ideja zaštite šišmiša, budući da jedan šišmiš može da pojede i do 3.000 insekata za jednu noć ili oko 600 komaraca za jedan sat.
"Ljudi koji žive u gradovima nisu ni svjesni šta za njih rade šišmiši dok oni mirno spavaju", kazao je Mulaomerović.
Osim za ljude, navodi, šišmiši su od velike koristi za šume i poljoprivredu jer se hrane insektima koji su opasne štetočine za šume i poljoprivredne kulture.
U svijetu postoji veliki broj organizacija koje se bave zaštitom šišmiša. U Evropi je to Erobats organizacija koja je u okviru Ujedinjenih nacija (UNEP) i koja nadgleda provođenje međunarodnog sporazuma o zaštiti evropskih šišmiša.
Tom sporazumu, kao posmatrači, pridružuju se zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike.
"Nažalost, naša zemlja još nije pristupila sporazumu zbog 1.000 eura godišnje članarine. Registrirane su i brojne druge, uglavnom fondacije i nevladine organizacije na nivou pojedinih država, a nedavno je osnovan i BatLife Europe čiji je jedan od osnivača i Centar za krš i speleologiju iz Sarajeva", nagalašava Mulaomerović.
Aktivnosti istraživanja i zaštite šišmiša u BiH su tek u povojima, navodi, iako BiH ima gotovo 30 vrsta šišmiša i neke od najvećih kolonija šišmiša na Balkanu.
Razlozi su brojni, kaže, od nezainteresiranosti biologa i šumara za šišmiše do prisutnih praznovjerja vezanih uz mala korisna bića.
Centar za krš i speleologiju iz Sarajeva provodi zimski monitoring nekoliko velikih kolonija u pećinama sjeverne Bosne, a zahvaljujući fondu CEPF i dvogodišnji monitoring šišmiša u donjem toku Neretve. Centar, također, organizira i evropsku noć šišmiša koja će biti organizirana u augustu, koja je tradicionalna manifestacija u brojnim gradovima Evrope, radi podizanja znanja i svijesti o važnosti šišmiša i njihovoj koristi za ljude i prirodu, posebno šume.
"Pitanje je, međutim, koliko jedna mala grupa ljudi može učiniti na zaštiti šišmiša, ako ne postoji nikakva institucionalna podrška", pita se Mulaomerović.
Rekao je i da se šišmišima ne posvećuje gotovo nikakva pažnja prilikom projektovanja infrastrukturnih objekata ili energetskih objekata zbog čega uveliko stradaju.
"Iako se čini da su, recimo, vjetroelektrane izvor čiste energije, one su praktično, kad su u pitanju ptice i šišmiši ''mašine za meso''. Prema istraživačima iz Njemačke, u toj zemlji je od vjetroelektrana za deset godina stradalo dva miliona šišmiša. U SAD-u je na svaka dva MW proizvedene energije stradalo deset šišmiša", navodi Mulaomerović.
U svijetu danas postoji oko 4.800 vrsta sisara, od čega na šišmiše otpada oko 1.000. Ima ih malih, veličine leptira, do velikih životinja raspona krila od gotovo dva metra.
Šišmiši su sisari rasprostranjeni po cijelom svijetu izuzev Arktika i Antartika. Neke vrste žive od Evrope do Japana, a neke na vrlo ograničenom prostoru (npr. vrsta Pteropus rodricensis pronađena samo na otoku Rodrigues u Indijskom okeanu).
Mulaomerović kaže da ima vrsta šišmiša koje se hrane voćem, nektarom, žabama, ribama, drugim malim sisarima ili čak krvlju, ali to su većinom tropske vrste.
Zbog sposobnosti letenja, šišmiši su prisutni gotovo svugdje, gdje god je pogodno stanište za njih, šišmiši će se prilagoditi.
"Zbog toga ih vrlo često nalazimo i u gradovima gdje su, a da mi često i ne znamo, naše najbliže komšije, jer se koriste tavanima starih kuća i crkava, pukotinama u zidovima, otvorima za ventilaciju, štalama. U šumama koriste duplje u starim stablima, pukotinama drveća ili se jednostavno zavuku ispod kore. Neke vrste žive isključivo u pećinama", pojašnjava Mulaomerović.
Jedna od specifičnosti šišmiša je zimski san ili hibernacija. S prvim jesenjim hladnoćama kada se i brojnost insekata smanjuje neki šišmiši migriraju u toplije krajeve, naši obično u primorje, a neki se premještaju u zimska skloništa, tavani i pećine, u kojima se zbijaju u kolonije i prelaze u zimski san. Tada im se usporavaju sve životne funkcije. Tako se broj otkucaja srca smanjuje na svega desetak u minuti, a temperatura tijela se spusti na nekoliko stepeni iznad nule.
Druga osobenost šišmiša je sposobnost eholokacije koja im omogućava let noću, nevjerovatno manevriranje i izbjegavanje svih pa i najmanjih prepreka, a u lovu hvatanje najsitnihih insekata. Zbog toga je čulo sluha izuzetno razvijeno.
Šišmiši emitiraju zvučne talase visoke frekvencije koji nastaju u njihovim ustima, tačnije grkljanu, koji se od različitih čvrstih predmeta odbijaju i koje oni onda ponovo primaju preko ušiju i kože. Tako primljeni talasi se u dijelu sekunde analiziraju u mozgu tako da šišmiš reaguje trenutno na svaku promjenu. Otuda i sposobnost da šišmiš može loviti insekte u letu u potpunom mraku.
