Spaho je bošnjački političar i vođa Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO), prvi Bošnjak u Vladi Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca.
Busuladžić, pisac, naučnik i jedan od najistaknutijih bošnjačkih intelektualaca u periodu između dva svjetska rata. Spaho je 1939. godine u Beogradu umro pod nerazjašnjenim okolnostima, dok je Busuladžić komunistički režim 1945. godine strijeljao iza željezničke stanica u sarajevskom naselju Velešići. No, i jedan i drugi ostavili su neizbrisiv trag u historiji Bošnjaka.
"Vrlo simptomatičan za Bošnjake je taj njihov odnos prema ličnostima i prošlosti. A, svakako da je zanimljivo da se na današnji dan ništa ne progovori o Mehmedu Spahi, a po meni još više simptomatičnije da se ne progovori o Mustafi Busuladžiću", kaže Mulaosmanović.
O Spahi, napominje, još i postoje studije i određeni utjecaj na društvo kada je u pitanju lik i djelo Spahe, no sam Busuladžić još uvijek slovi za kontroverznu ličnost o kojoj ne treba mnogo pričati.
Sjećanje na Busuladžića svedeno je na nekoliko udruženja u Sarajevu koja ga spomenu tek u nekim prilikama na ovaj ili na onaj način.
Mulaosmanović kaže da je bošnjački odnos prema vlastitoj historiji izuzetno negativan. Krivca za tako stanje, kaže on, treba tražiti u bošnjačkoj nezrelosti, te nepostojanju institucija, kulturnih, političkih i obrazovnih te vladanje jedne letargije kada je riječ o ovoj temi.
"Ne možemo kazati da su naučne insitucije krive ukoliko politika na pravi način ne vrednuje te pregaoce. Iluzorno je gledati izvan sebe da nam neko nešto radi po zlu. Naravno, uplitanja ima, ali ako niste sami sa sobom načisto, onda ovi izvana na trebaju puno da se trude da bi vas srušili", kaže Mulaosmanović.
