Muris Demirović traži brata blizanca: Osjećam da je živ iako su u Beogradu rekli da je umro
Prema njegovim riječima majka nije išla s njima, kako je to običaj.
"Naša majka nije znala odmah da smo prebačeni u Beograd, saznala je nakon nekoliko dana, jer je spavala dva dana i dvije noći zbog terapije koju je uzimala nakon porođaja u Tuzli", kazao je Muris.
Tvrdi da je on po rođenju imao problema sa disanjem, ali da je njegov brat blizanac bio zdrav i teži od njega, i da je prebačen s njim vjerovatno zato što su jednojajčani blizanci, dodavši da je njegov brat imao veće šanse da preživi.
U Beogradu nisu htjeli dati smrtni list
"Bili smo u beogradskoj bolnici 21 dan. Otac je zvao osoblje klinike i svakodnevno pitao za naše zdravlje i svaki put su mu govorili da je sve u redu. Kada je nazvao i rekao da će doći sutradan nama u posjetu, nakon toga su mu ljekari rekli da je jedno dijete preminulo. Stigavši u Beograd otac je zahtijevao od ljekara da mu pokažu neku dokumentaciju, smrtni list, te kažu gdje je dijete ukopano. Ali rečeno mu je da te stvari završava bolnica i da on nema pravo ni na kakav uvid", ispričao nam je Muris.
Muris naglašava da neposjedovanje dokumentacije niti ikakvih dokaza u toj bolnici stvara veliku sumnju i da je tu "previše slučajnosti".
"Veća je vjerovatnoća bila da moj brat preživi, nego ja. Ja osjećam, siguran sam 99 posto da je moj brat živ", kaže naš sagovornik.
Neće odustati od potrage
Kaže da mu je majka govorila da objavi fotografiju na internetu, jer u ovoj porodici oduvijek postoji sumnja da je Murisov brat negdje živ. Vjeruju da će se njegov brat negdje prepoznati jer su identični.
"Moj brat je rođen prvi, a ja drugi. Međutim, ljekari su rekli mojoj majci da je umrlo drugo dijete, a drugo dijete sam ja, a ne on. I tu se stvara velika sumnja“, priča nam Muris.
Nelogično je da se djeca prebace u drugu zemlju na liječenje bez majke, zaključuje naš sagovornik, dodavši da je s njima za Beograd išla jedna medicinska sestra iz Tuzle.
Tvrdi da nisu pokušavali tada da istražuju o tom slučaju, jer je nastupio rat i bilo je neizvodivo.
Nakon što je saopćeno da je njegov brat preminuo, Muris je ostao u beogradskoj bolnici dva i po mjeseca, te vraćen u BiH svojoj porodici.
"Posljednjih godina osjećam da je moj brat živ, o ovome sam razgovarao samo s jednim drugom, ali sam sada odlučio podijeliti ovu priču s drugima i lakše mi je kako to ne držim više u sebi", dodaje on.
Navodi da će njegova porodica uložiti sve napore da pokušaju doći do bilo kakvih informacija.
Traži dokumentaciju
Dodaje da je već pokrenuo proces na tuzlanskoj klinici, da pokuša doći do dokumentacije i saznanja ko je išao s njim i bratom tada za Beograd, a tražit će podatke i iz beogradske bolnice.
Naglašava da on nije jedini slučaj, jer mu se, nakon što je priču podijelio s drugima putem društvenih mreža, javlja mnogo ljudi koji tvrde da imaju isti problem, istaknuvši da mu se javljaju ljudi rođeni 1989., 1990. i 1991. koji imaju sličan problem sa blizancima, koji su nestali bez traga.
"Ko zna gdje su ga i kome poslali, možda je na drugom kontinentu i govori drugim jezikom, ali ja sam siguran i osjećam da je živ i nadam da ću naći brata, kazao je Muris, apelujući na sve koji mogu da mu pomognu u pronalasku brata.
"Nadam se da će istina jednog dana izaći na vidjelo", poručuje naš sagovornik.
Muškarac iz BiH nestao u Srbiji: "Nema signala od naplatnih kućica u Beogradu"
