Disciplinski postupci su vođeni ili su pokrenuti protiv nekadašnjeg glavnog tužioca Tužilaštva BiH Milorada Barašina i tužilaca Muniba Halilovića, Vesne Ilić, Olega Čavke, Vesne Budimir, Mirka Lečića, Saše Sarajlića, Dubravka Čampare te međunarodnog tužioca Judea Romana.
Oni čija je disciplinska odgovornost utvrđena kaženjeni su premještanjem s funkcije, umanjenjem plate ili opomenom. Međunarodni tužilac je napustio funkciju zbog isteka mandata prije nego što će biti izrečena sankcija. Postupak protiv Čampare je u toku.
Murtezić je potvrdio da je bilo niz prijava protiv Čampare, ali su ocijenili da je samo jedna osnovana i pokrenuli su disciplinski postupak. Razlog je kontakt tužioca sa svjedokinjom Azrom Sarić u postupku protiv Fahrudina Radončića i ostalih, koji je u toku u Sudu BiH.
“Osim tužilaca Tužilaštva BiH, imali smo postupke protiv dvoje sudija Vrhovnog suda Federacije BiH, a što je izazvalo pažnju javnosti”, kaže Murtezić u intervjuu za BIRN - Justice Report.
U posljednjem intervjuu s pozicije glavnog disciplinskog tužioca datom za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) Murtezić ističe da izrečene sankcije nisu najvažnija mjera, već prevencija.
“Mi ne izričemo sankciju, ali možemo kroz našu politiku postizanja sporazuma utjecati na neki način na visinu sankcije, ali to je u rukama disciplinskih komisija”, dodaje Murtezić.
On tvrdi da u svom radu nije imao nikakvu vrstu pritisaka – ni političkih ni internih.
Murtezić kaže da ga je Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) BiH ocijenilo najvišim ocjenama za rad – “naročito uspješan”.
Curenje informacija
S obzirom da se u javnosti puno govori o prijavama protiv sudija i tužilaca, Murtezić napominje da “skoro svaki zvučan predmet iz oblasti kriminala, pa i ratnih zločina, vuče za sobom prijavu uglavnom protiv tužilaca, rjeđe protiv sudija”.
Na godišnjem nivou Ured disciplinskog tužioca ima oko 1.100 pritužbi na rad sudija i tužilaca.
“Osnovanost prijava generalno je niska. Veliki je broj neosnovanih prijava jer nas ljudi shvataju kao žalbenu instancu. Da bi nešto bio disciplinski prekršaj, mora postojati osnov. Često se tužioci nađu na udaru kritika kada padne optužnica. Nekada s pravom, a nekada ne. Mislim da bi za disciplinskog tužioca bio veliki teret da pokrene postupke a ne može da dokaže odgovornost. Zbog toga smo mi vrlo oprezni u takvom postupanju”, kaže Murtezić, naglašavajući da su od 150 postupaka imali samo dvije odbijajuće presude.
Murtezić pojašnjava da je osnov za disciplinske postupke kašnjenje u izradi odluka, presuda, podrivanje kredibiliteta pravosuđa i drugi prekršaji.
“Možemo reći, od zanatskog dijela do ponašanja sudija i tužilaca, što za posljedicu ima narušeno povjerenje javnosti”, kaže Murtezić.
Osnov za pokretanje postupka, prema njegovim riječima, može biti i kada informacije iz istrage procure u javnost ili kada tužilac nepažnjom ili nemarom ne istraje u oduzimanju nelegalno stečene imovine u pravosnažnim predmetima.
Kao razloge odlaska s pozicije glavnog disciplinskog tužioca Murtezić navodi da je već šest godina na toj poziciji, što je i stresno, a ima i ličnih razloga – njegova supuga je u pravosuđu i njen rad i napredovanje se dovodi u vezu s njegovom funkcijom.Murtezić ističe da se njegova percepcija o pravosuđu kosi sa onom koju ima javnost. Smatra da je rad pravosuđa bolji nego što se predstavlja.
“Imate pravosuđe od kojeg se očekuje da bude na svjetskom nivou... Pravosuđe ima veći standard nego obrazovanje ili neki drugi aspekti. Mogu slobodno reći da je pravosuđe bolji dio društva u BiH.”
Preoštra kritika za mlade
Kao problem Murtezić vidi neodgovarajući pristup pravosudnih institucija prema medijima.
“Djelimično smo objektivno limitirani prirodom našeg posla. Nekad sam ja, kao i drugi rukovodioci, a i portparoli u pravosudnim institucijama kao stranci koji su naučili naš jezik i barataju sa nekih 50, 100 ili 150 riječi. Zbog toga možemo baratati isključivo zakonskom terminologijom“, kaže Murtezić.
On napominje da su disciplinska ročišta otvorena, izuzev u izuzetnim slučajevima, te da novinari treba da dođu i prate, a ne da tužioci ili sudije vode postupke kroz medije. Kada je u pitanju sve češće upošljavanje mladih tužilaca i sudija da rade na teškim krivičnim djelima, Murtezić smatra da su kritike često neosnovane. Ističe da su godine staža, života i uslovi za obavljanje svake funkcije propisani zakonom.
“Mislim da je kritika prema mlađima i manje iskusnima malo preoštra i ne znam koliko je često osnovana. Ne potcjenjujem iskustvo, ali mislim da se ne može postati dobar sudija ili tužilac dosivošću. To je izraz iz prava – ‘dosjelost’, kad dugo zauzimate određenu stvar pa steknete pravo vlasništva radili ili ne. Mnoge mlade kolege su opravdano pokazale bolje rezultate od ovih koji su dugo godina na funkcijama”, pojašnjava Murtezić, ističući da neko ne može biti diskvalificiran samo po pitanju godina.
Upitan ko će doći na poziciju glavnog disciplinskog tužioca, Murtezić odgovara da je konkurs otvoren i da svi koji ispunjavaju uslove imaju šansu.
“Ovo je pozicija koja po sadašnjem zakonskom okviru daje velika ovlaštenja i ja sam ubijeđen da će to biti neko ko će se moći nositi s tim”, kaže Murtezić.
Na upit da li su ga se sudije i tužioci bojali, kaže da je ponosan na činjenicu da ga – kada ode na konferenciju ili seminar i sretne sudije i tužioce koji su bili pod istragom – pozdrave s poštovanjem.
“To je zaista za mene velika satisfakcija. To treba izgraditi. To je od najvrednijih stvari koje sam uradio. Malo ko je ostao u pravosuđu s kim ne popijem kafu. Mislim da je jedino veća opasnost od zavisnosti pravosuđa neko previše disciplinovano pravosuđe i da sudije i tužioci osjećaju preveliki strah. Mislim da mi imamo ravnotežu”, zaključuje Murtezić.
Pravnu karijeru Murtezić je započeo nakon položenog pravosudnog ispita u Uredu ombudsmana BiH, bio je šef pravnog odjela u VSTV-u, pa zamjenik glavnog disciplinskog tužioca, a zatim je imenovan za glavnog disciplinskog tužioca. Magistrirao je u Velikoj Britaniji i redovni je edukator u Centru za ljudska prava, te predavač na Američkom univerzitetu u Sarajevu.
