Za ova krivična djela prema tadašnjem zakonu optuženi su Izetbegović, Omer Behmen, Hasan Čengić, Ismet Kasumagić, Salih Behmen, Derviš Đurđević, Džemaludin Latić, Edhem Bičakčić, Melika Salihbegović, Mustafa Spahić, Đula Bičakčić i Rešid Prguda.
Temelj optužnice činila je Islamska dekleracija koju je Izetbegović napisao 1970-ih godina i za koju je ocijenjeno da ima antirevolucinarni karakter iako se u svojoj osnovi nigdje nije odnosila na Jugoslaviju nego na islam.
Također, u obzir je uzeto i putovanje Behmena, Kasumagića, Bičakčića, Živalja i Čengića u Iran u januaru 1983. godine gdje su prisustvovali jednoj konferenciji. Optuženima se na teret stavljalo da su kao grupa radili na stvaranju islamske države na tlu BiH uz saradnju sa centrima iz inostranstva.
Sarajevski proces je posljednji veliki politički progon u Jugoslaviji na ideološkoj osnovi i privukao je veliku pažnju tadašnje javnosti. U Beogradu je organizovana peticija za puštanje optuženih.
Svi optuženi su proglašeni krivim i dobili ukupno više od 98 godina zatvora. Rešid Prguda koji je od ranije bio teški srčani bolesnik umro je u toku procesa. Omer Behmen je dobio maksimalnih 15 godina zatvora, Alija Izetbegović 14 godina, Hasan Čengić i Ismet Kasumagić na po 10 godine, Edhem Bičakčić osuđen je na sedam godina, Džemaludin Latić na šest i po godina, Husein Živalj na šest godina, a Salih Behmen, Mustafa Spahić. Melika Salihbegović i Derviš Đurđević na po pet godina, te Đula Bičakčić na šest mjeseci zatvora.
U procesu demokratizacije Jugoslavije svi osuđeni koji su još uvijek se nalazili u zatvoru pušteni su 1988. godine. Karakteristično je da je većina optuženih odigrala veliku ulogu u periodu obnove nezavisnosti Bosne i Hercegovine i poslijeratnom periodu.
