Logor Dretelj kod Čapljine je nastao iz vojnog kompleksa JNA i prethodno je služio kao kasarna i skladište za gorivo i municiju, da bi s proljeća 1992. godine, bio prenamjenjen kao logor za osobe srpske nacionalnosti, a kasnije, nakon sukoba s Armijom Bosne i Hercegovine i za Bošnjake, od kojih su mnogi čak bili pripadnici tih odbrambenih snaga HVO-a.
Kroz strahote tog logora prošlo je oko 3.500 logoraša bošnjačke i srpske nacionalnosti, te su, skoro bez izuzetka, bili izloženi psiho-fizičkom maltretiranju, premlaćivanju, seksualnom zlostavljanju, silovanju i ubistvima.
Međunarodnim posmatračima i humanitarnim organizacija uskraćivan je pristup logoru sve do augusta 1993. godine, a kasnije su logoraši skrivani i prebacivani u druge logore i zatvore kako ih ne bi evidentirali predstavnici Međunarodnog komiteta Crvenog krsta.
Činjenice o dešavanjima u Dretelju su nedvojbeno utvrđene u Haagu, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY), u presudi u predmetu 'Prlić i drugi'.
Savez logoraša u Bosni i Hercegovini će, u koordinaciji s organizacijama članicama na prostoru cijele Bosne i Hercegovine, i u narednom periodu, istrajati na obilježavanju ovog, ali i svih drugih mjesta nečovječnog i zločinačkog postupanja prema svim logorašima, na području cijele Bosne i Hercegovine, iako prethodnih godina zbog više različitih razloga ovo obilježavanje nije bilo organizirano.
Savez logoraša u Bosni i Hercegovini saopćio je da će ostati istrajan i nikada neće pristati na ideje izgradnje 'sterilne BiH', jer takve sredine ne mogu donijeti dugoročni napredak i prosperitet državi, nego vode 'ka bolesnim i izopačenim' ideologijama i društvima.
