Na penzionerima svijet ostaje: Protesti pred OHR-om ili ko želi bolju državu
Prvi radni dan u sedmici osvanuo je prilično prohladan, ali nije omeo ni obeshrabrio, prema procjeni, više od 100 građana, uglavnom starije životne dobi, da pošalju poruku nezadovoljstva predstavnicima međunarodne zajednice povodom možda i najveće političke krize u državi u konstatnoj igri nerava i poigravanja s državom, koje dolazi iz entiteta Republika Srpska.
Treba li i hoće li reagirati prvi čovjek OHR-a Christian Schmidt možda i nije presudno, ali protesti su važni, jer predstavljaju glas i apel, pokazuju da građani nisu slijepi na prijetnje državi te da traže odgovornost.
Tako su danas direktne poruke OHR-u uglavnom uputili stariji građani, mahom penzioneri kojima je stalo do mirne i stabilne države. Penzioneri su osjetili da je vrijeme da se čuje glas naroda i makar simbolično pokaže da se niko s državom i državnim institucijama ne smije igrati.
A gdje je jutros bio nekada najprogresivniji dio društva - studenti. Gdje su bili da podrže ideju na koju su se odazvali penzioneri i poruče da žele pravdu za svoju državu, osim ako agenda kompletne generacije nije planski i postepeni odlazak ka zemljama Zapada, gdje pretpostavljaju da ih čeka uređen sistem i društvo. Istina, mladi, odnosno studenti, su se izborili za svoje pravo. Zakonski su izdejstvovali prijenos tri predmeta u narednu akademsku godinu i tu počinje i završava studentska borba današnjice.
U arhivima sjećanja sve je teže pronaći primjere konkretnog studentskog društvenog bunta, od kojeg bi glava zaboljela ne samo vlast, već bi posramila i opoziciju i nametnula žešći ritam borbe za bolje sutra.
Borba za državu danas možda nije u fokusu mladih, niti je očito opravdana, jer pratiti politiku i društvene procese nije u trendu na Tik-Toku ili nekoj drugoj društvenoj mreži. A to već govori i o našem obrazovnom sistemu i generacijama koje će silom prilika sutra odgovornost morati preuzeti na sebe. A tada možda bude i kasno.
