Načelnik Marošević: Nesposoban je onaj ko ne zna živjeti u Varešu, treba se prihvatiti posla
Boreći se svaki dan da vrati na noge svoju administraciju, Marošević ne dozvoljava da bilo ko Vareš smatra slomljenim mjestom iz kojeg treba otići. Kako kaže, nesposoban je onaj ko ne umije živjeti na 45 kilometara od glavnog grada države.
U obilasku Vareša prva stanica bila nam je zgrada Općine gdje nas je dočekao Marošević. Sastanak je bio dogovoren u 10 sati, a pet do deset Maroševićeva sekretarica već nas je pozvala da pita gdje smo. Kasnili smo nekoliko minuta.
Marošević nas je dočekao entuzijastičan, optimističan i pun energije. Počeo je govoriti o poslu već dok nas je nudio kafom.
"Nema ispijanja kafa u općini. Samo gosti mogu popiti kafu", našalio se Marošević te nastavio nizati misli: "Radni prostor je za rad. Ja sam cijeli život radio i ne mogu bez rada, dok imate one administrativce koji ne mogu bez kafe i hrpe papira na stolu, što nije nikakva garancija da su upoznati materijalu. Nemoguće je poznavati sve. Najvažnije je završavati obaveze na vrijeme".
Pun kritika prema besposličarima, Marošević nam govori kako je u 15 mjeseci rada bio samo četiri dana na godišnjem odmoru. Kako jedne stranke ispraća, tako druge dočekuje, u šta smo se i uvjerili.
"Zatekao sam zapuštenu situaciju u svim segmentima. Mnogi se pitaju hoće li doći vrijeme kad će se svi problemi u općini Vareš moći sanirati. Međutim, kad sam sebe tjeraš, onda je svašta moguće. Nisam ni ja Alija Sirotanović da volim posao previše. Ja samo uživam u poslu jer me drži vitalnim i u punoj snazi", kaže 65-godišnjak koji ne želi prestati prenositi svoju energiju na druge ljude.
Maroševićev prethodnik Avdija Kovačević, kojeg se sumnjiči za zloupotrebu položaja i prisvajanje 15.000 KM iz Poslovnice BH Pošte u Varešu, za vrijeme svog mandata želio je dati ostavku zbog problema u općini. Sadašnji načelnik ističe kako je to bila samo priča za medije.
"Ostavku mu niko nije mogao zabraniti, kao ni meni sada. Otjerati me može samo narod. To je bila priča iza koje su se krili svi neuspjesi. Niko nije kriv što se Vareš 25 godina poslije rata još nije izdigao, niko osim Varešana. Varešani su Vareš slomili. Oni koji su u tome učestvovali žele ispričati priču kako je ovdje nemoguće živjeti da bi opravdali sve negativnosti koje su donijeli ovom gradu", govori nam čovjek koji je za vrijeme svoje predizborne kampanje obećavao da će od Vareša napraviti perspektivno mjesto za življenje.
Najveći problemi koji su Maroševića dočekali za stolom su ogromna dugovanja te loša infrastruktura. Porezna uprava FBiH prije tri godine blokirala je račune općine zbog neizmirenih obaveza poreza i penzijsko-invalidskog osiguranja. Marošević je zatekao dug od 3,5 miliona KM, a u međuvremenu su dugovanja porasla za još pola miliona KM.
"Uspio sam za tri mjeseca izmiriti obaveze prema radnicima u Općini. Svi doprinosi im se sada redovno uplaćuju. Poreznoj upravi sam jednim dijelom vratio dugove, ali je najvažnije da se godinu i po radnicima redovno uplaćuju plaće i doprinosi. Cilj Porezne uprve i jeste bio da uozbilji administraciju", kaže Marošević.
Dugovanja Općine Vareš u osnovi danas iznose blizu milion KM. Kamatne stope na ovaj iznos su ogromne, zbog čega Općina očekuje da će Vlada FBiH otpisati kamate. U suprotnom, pitanje je da li će uspjeti vratiti dug.
"Kako se zaduživalo, tako se mora i vraćati", prokomentarisao je Marošević.
Otkako je na poziciji načelnika, Marošević je budžet Općine uspio podići na 3,7 miliona KM. Cilj mu je, kaže, izvući ga na pet miliona KM.
Najveći dio sredstava iz budžeta usmjerio je na finansiranje mladih ljudi, edukaciju, obuku, takmičenja, putovanja, ekskurzije... Uskoro planira uvesti i stipendije za učenike zanatske škole. Sport i kulturu zatekao je na nultoj poziciji, što ga nije spriječilo da uloži i u ove dvije grane u kojima vidi svijetlu budućnost Vareša.
"Mladi Varešani su podržani u svim djelatnostima. Sport sam podigao na najviši nivo. Imamo najbolje sportiste u državi. Uskoro otvaramo kulturni centar koji će biti najljepši i najkvalitetniji u okruženju Sarajeva. Više od 20 godina ga završavaju. Nedostaje nam još nešto sredstava za unutrašnje radove", pojašnjava nam Marošević.
Općina Vareš ima više od 9.000 stanovnika, od čega je 520 učenika osnovnih škola, a 200 srednjoškolaca. Marošević kaže da imaju dovoljno mladih naspram broja stanovnika. Na birou za zapošljavanje registrovano je više od 1.000 nezaposlenih Varešana. Većina ih, Marošević ogorčeno tvrdi, nikad nije radilo, niti će ikad raditi. Tu dolazimo do načelnikove bolne tačke - nezainteresovanost za rad.
"Ko god je želio raditi, našao je posao. Dolaze mi ljudi raznih struka. Svi hoće sjediti kod načelnika u kancelariji. Ne znači to što je neko visokoobrazovan da treba biti beskorisni službenik. Treba se prihvatiti ideje i bilo kakvog rada na početku. Treba se navići na rad i pripremiti za tržište rada. Stoga ja svima poručujem neka idu slobodno za Njemačku. Platit ću im kartu u jednom pravcu. Ali, neka svi znaju da Njemačkoj ne trebaju neradnici. Da bi bio radnik za njemačko tržište, moraš i ovdje znati raditi. Spavati do 12 sati kod majke, dok babo unosi drva na treći sprat nije uredu. Oni koji su invalidi u poslu ovdje, takvi će biti i gore. Stalno radno mjesto je nešto za šta se treba potruditi i zaslužiti. Vareš nije kriv što je neko ovdje proizveo PTT tehničara kojeg ne može zaposliti Evropa, a kamoli BiH. Ekonomista i pravnika ima da ih ne možemo zaposliti kad bi nam cijeli Balkan bio na raspolaganju. Ja moram stvarati administraciju za budućnost i stoga dobrog ekonomistu ne mogu naći na birou ili na cesti. Ja ga moram stvarati, ali mladi neće da rade na ugovor o djelu. Na prste jedne ruke mogu nabrojati koliko mi je takvih pokucalo na vrata", kazao nam je Marošević.
Kako saznajemo, kompanija Alma Ras nedavno je tražila 30-ak radnika u Varešu, ali ih se na konkurs javilo samo petero, od čega je dvoje primljeno. Kompaniji BBM potrebno je stotine radnika jer je dogovorila izradu transverzale oko Sarajeva, ali nema interesa Varešana. Marošević govori kako i Tvornica rezervnih dijelova svaki dan pokušava pronaći radnika.
"Imamo problem radne snage. Ovdje ljudi jednostavno neće da rade. To je opća konstatacija svakog privrednika. Nije to problem samo kod nas. Trend mode iz Pariza je u Varešu, trend droge iz Kolumbije je u Varešu i bilo koji drugi trend pa tako i trend nerada. Mladi ne žele prihvatiti da trebaju raditi", kaže načelnik.
Vidno razočaran zbog mladih koji ne poduzimaju nikakve inicijative u svojoj lokalnoj zajednici i državi, već biraju odlazak preko granice, Marošević ističe da su nesposobni oni koji postavljaju bilo kakve granice u životu.
"Moja obaveza je stvoriti uvjete mladima da ostvare referencu, ali ako ne možeš iz općinskog nivoa otići u ministarstvo ili neku uglednu kompaniju, onda si nesposoban čovjek. Onaj koji 40 godina radi u ministarstvu je nesposoban, on je invalid. Ja sam od nepismenog čovjeka došao do načelnika. Uvijek idem gore, obogaćujem znanje i tražim veći izazov. Obišao sam svijet, hodao i radio, ali se vraćao ovdje. Napredak ne mora značiti odlazak iz zemlje", jasan je Marošević.
Prema njegovom mišljenju, Vareš je zdrava i nezagađena sredina s bezbroj mogućnosti za razvoj poljoprivrede, zanatstva, turizma ili bilo koje samostalne inicijative.
"Onaj ko ne zna živjeti na 45. kilometru od Sarajeva, na 70. od Zenice te na sat vremena od svake institucije, onda on zaista ne zna živjeti", naglašava Marošević.
Do prije nekoliko godina, kao predsjednik Općinskog vijeća, Marošević je izražavao zabrinutost zbog budućnosti Vareša. Slušati priče kako njegovo rodno mjesto propada nije mogao, a načelnička funkcija dala mu je mogućnost da to promijeni.
Na samom ulasku u Vareš svako bi posumnjao u priču o gradu u kojem se može lijepo živjeti. Ruševine, zarasle zgrade, prazne ulice, nekadašnja željezara i rudnik, krivudave ulice te na kraju i zahrđala tabla "Dobro došli u Vareš" dočekat će vas na ulazu u grad u koji Marošević ne gubi nadu.
"Sve što vidite na ulazu u Vareš nije sramota ove, već sramota one vlasti. To je sve trebalo poravnati 1977. godine. Ruševni objekti uglavnom su u privatnom vlasništvu. Bivši rudnik je u vlasništvu Ministarstva rudarstva, odnosno Vlade FBiH, a procese vode preko stečajnih upravnika. Kad će oni završiti procese ne znamo, a mi se molimo da nam vrate zemljište koje im je država nekad dala radi potrebe obavljanja djelatnosti. Današnji banditi koji su to iskoristili sad bi htjeli da poklope i zemljište. Mi to ne dozvoljavamo i s njima vodimo pravnu bitku", govori nam Marošević.
Vareške ruševine uvijek su bile omiljena destinacija filmskim rediteljima. Brojni filmovi snimljeni su u Varešu, prije rata pa i poslije. Čak je i Angelina Jolie iskoristila ovu lokaciju, ali Marošević kaže kako ne zna da je općina imala ikakve finansijske koristi od toga.
Međutim, iako je razvoj turizma jedan od glavnih ciljeva Općine Vareš, Marošević smatra da se nijedan grad ne treba oslanjati samo na turizam.
Na kraju razgovora pitamo Maroševića je li Vareš zaista grad u kojem se ne poznaje drugi i drugačiji, grad u kojem su Bošnjaci i Hrvati pronašli zajedničku riječ. Indirektno kritikujući vlast prije njega, odgovara nam: "Nema suživota u bijedi. Nema suživota kad onaj ko je gladan misli da je načelnik dao onom drugom i obrnuto. Varešani sad znaju da imaju načelnika kod kojeg su svi u istoj ravni".
Podsjećamo, Marošević je okupirao pažnju javnosti kad se prošle godine pojavio na 24. godišnjici stradanja Bošnjaka u Stupnom Dolu te odao počast žrtvama. Kazao nam je kako je sramota što još nije posjetio Srebrenicu, što planira uraditi uskoro. Zbog toga je, kažu mnogi Varešani, Marošević i proglašen evropskim najnačelnikom prošle godine.
Ispratio nas je uz istu energiju uz koju nas je i dočekao. Pozdravio se s nama ispred kabineta i odmah primio nove stranke.
Istražili smo: Koliko košta održavanje Octavije 2.0 TDI i 1.5 TSI do 100.000 kilometara?
