Nadležni tvrde da je primarna zdravstvena zaštita u BiH bolja nego što građani misle
Panel je bio posvećen upravo primarnoj zdravstvenoj zaštiti za koju je Goraz Čerkez iz Ministarstva zdravstva Federacije Bosne i Hercegovine napomenuo da se reformiše posljednjih 20 godina.
Za zdravstvo, koje je zadržalo mnoge pozitivne elemente zdravstva socijalističke Jugoslavije, konstatovao je da je najveće bogatstvo što je uspjelo zadržati upravo te elemente. Ipak, naglasio je da je to zdravstvo koje prihvata i ono novo.
U prilog tvrdnji da primarna zdravstvena zaštita nije toliko loša istakao je podatak da se u Bosni i Hercegovini na prijem kod porodičnog ljekara čeka dva dana, u Sloveniji pet dana, a u Španiji šest dana. Kao razlog zašto se u pojedinim bogatijim državama duže čeka na prijem kod porodičnog ljekara je naveo i demografiju, tj. da se povećavanjem broja stanovnika treće životne dobi, povećava i broj pacijenata.
Čerkez smatra da je najveći problem primarne zdravstvene zaštite u Bosni i Hercegovini u tome što nema dovoljno kadra koji savjesno upravlja ovim oblikom zdravstvene zaštite.
Govoreći o opterećenosti ljekara, pozvao je na povećanje radnog angažmana medicinskih sestara. Problematizirao je i to da li su ljekari zaista toliko opterećeni ako se broj stanovnika značajno smanjuje.
Pozvavši i na odgovornost ljekara, pitao se kako je stolački pedijatar Borko Rajić ostvario stopostotnu imunizaciju u svom gradu, a da njegove kolege u ostalim gradovima nisu uspjeli u tome. Saglasan je da bi ljekare i u javnom zdravstvu trebalo cijeniti prema učinku.
Izdvojio je jedan fenomen, a to je da pojedini, posebno oni treće životne dobi, idu kod ljekara ili apotekara i kada nemaju stvarnu potrebu za tim. Čerkez to objašnjava kao pitanjem mentalnog zdravlja, tj. potrebe građana za socijalnom interakcijom. Za njega je to jedan od pokazatelja da se mora više posvetiti mentalnom zdravlju građana.
Uvjerava da je primarna zdravstvena zaštita jako dostupna s obzirom na to koliko se finansira i kolike su potrebe te da takva zaštita ima neke stvari koje nemaju sistemi primarne zdravstvene zaštite bogatijih zemalja. Ne misli da je ostvarivo da se primarnom zdravstvenom zaštitom zadovolji 80 posto potreba pacijenata.
"Superzdravstvo"
Direktor Zavoda za javno zdravstvo FBiH Siniša Skočibušić smatra da imamo "superzdravstvo" ako se u obzir uzme koliko se ulaže u zdravstvo. Govoreći o tome koliko je zdravstvena zaštita skupa, istakao je podatak da liječenje od rijetkog oblika raka košta i do milion KM.
Tvrdi da u Bosni i Hercegovini svako ima neki oblik zdravstvene zaštite te da niti u pandemiji koronavirusa niko nije ostao bez stručne pomoći.
Kao zabrinjavajuće je izdvojio to da će se 55 posto ljekara porodične medicine u FBiH penzionisati u sljedećih deset godina. Ovo je za njega zabrinjavajuće jer je pitanje ko će zamijeniti te ljekare.
Skočibušić je ukazao da se farmaceutske kompanije teže odlučuju na prodaju na malim tržištima kao što je bh. tržište. To je naveo kao razlog za nedostatak boljih medikamenata, a i kada su dostupni, dostupni su po visokoj cijeni. Pa je tako podsjetio da mnoge kompanije nisu željele FBiH prodati vakcine protiv koronavirusa zbog toga što je riječ o malom tržištu.
Saglasan je sa Čerkezom da bi radni angažman medicinskih sestara trebao biti veći.
Iskustvo doktorice porodične prakse
Međutim, specijalistkinja porodične medicine u sarajevskom Domu zdravlja Hasiba Erkočević je izjavila da porodična medicina nikada nije bila na nižem nivou. Kao probleme je navela nedostatak ljekara porodične medicine i to što su ljekari opterećeni administrativnim poslovima.
Naime, kako je navela, s obzirom na to da zakon ne prati informatizaciju zdravstva, sarajevski ljekari su primorani da istovremeno vode elektronski zdravstveni karton, kao i zdravstveni karton u formi papira, što im oduzima mnogo vremena.
Osim toga, ukazala je da je ljekarima porodične medicine komplikovano uputiti pacijenta na konsultativni, preventivni pregled kod specijaliste zbog čega su pacijenti nezadovoljni.
Erkočević je naglasila da u Kantonu Sarajevo jedan ljekar porodične medicine radi s pet studenata medicine za koje je navela da u radu s pacijentima nailaze na razne poteškoće. Jedna od poteškoća je, kako je rekla, studentska komunikacija s pacijentima, posebno pacijentima s invaliditetom.
Školovanje ljekara
Dekanica Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu (UNSA) Amina Valjevac je kazala da mnogi zaboravljaju, pa i profesori na ovom fakultetu, to da prvenstveno školuju ljekare opće prakse. U prilog ovoj tvrdnji je navela to da su se studenti požalili da profesori i asistenti "odlutaju", tj. fokusiraju se na ono za šta su specijalizirani. No, s druge strane, studenti su se požalili i na to da je previše sati predavanja o porodičnoj medicini.
Zanimljiv je podatak koji je Valjevac izdvojila, a to je da se angažman specijalista na Katedri za porodičnu medicinu Medicinskog fakulteta UNSA plaćaju, što nije slučaj na Medicinskom fakultetu u Ljubljani.
Naime, dekan Medicinskog fakulteta u Ljubljani Igor Švab, koji je također specijalista porodične medicine, kazao je Valjevac da njegovim kolegama angažman na spomenutoj katedri jednostavno predstavlja čast biti angažovan.
Naglasila je da studenti nisu motivirani da rade u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, u kojoj doktor dnevno radi s nekoliko desetina pacijenata.
Kao razloge za nedostatak motiviranosti je istakla to što je riječ o nestimulativnom okruženju, što im kolege govore o lošem iskustvu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti te što većina studenata ima ambiciju biti kardiolog, neurohirurg, onkolog, itd. Poručila je studentima da je pogrešna percepcija da u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ne postoji naučno-istraživački rad.
Valjevac smatra da se u Bosni i Hercegovini proizvede dovoljno medicinskog kadra koji može zadovoljiti potrebe te da Bosna i Hercegovina ima prevelik broj medicinskih fakulteta s obzirom veličinu same zemlje.
