Nakon 27 godina od reintegracije sarajevskih naselja mit o "egzodusu" Srba i dalje živi
Iako je odgovornost za odlazak Srba iz reintegriranih sarajevskih općina isključivo na tadašnjem srpskom vodstvu, mit i dalje živi.
Jedan od primarnih zadataka delegacije Republike BiH predvođene tadašnjim predsjednikom Alijom Izetbegovićem u Dejtonu je bilo osiguravanje da sarajevske općine Ilidža, Ilijaš, Vogošća, Hadžići te naselje Grbavica pripadnu Federaciji BiH.
Isti stav su imali i američke diplomate koji su insistirali da Sarajevo mora biti jedinstveno, u suprotnom mira neće biti
"O nekim drugim stvarima možemo raspravljati i kasnije, možda i poslije Daytona, ali Sarajevo se mora riješiti u Daytonu i to kao jedinstven grad", kazao je tada Richard Holbrooke.
Predstavnici bosanskih Srba su tražili da se od Sarajeva napravi poseban distrikt gdje bi bilo 20 do 30 općina i gdje bi svaka nacionalna zajednica imala svoju vlast.
Iako se vodstvo bosanskih Srba snažno protivilo raspletu u kojem bi Sarajevo ostalo cjelovito, pregovorima i razmjenom teritorije tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević je pristao da pometnuta naselja pripadnu Federaciji BiH. Dogovoreno je da se u februaru i martu 1996. godine dogodi mirni prijenos vlasti na organe FBiH.
Sporazumom je predviđeno da se svim Srbima garantuje sigurnost, te da svi mogu ostati u svojim domovima bez bojazni da će njihova imovina i životi biti ugroženi.
No tada je na scenu nastupila snažna medijska propaganda, prije svega Srpske radio televizije, kojom su Srbi pozivani da napuste svoje domove. Osoba na kojoj je vjerojatno najveća odgovornost za odlazak Srba iz Sarajeva je tadašnji predsjednik Narodne skupštine RS-a i ratni zločinac Momčilo Krajišnik.
"Ne ostajte u "Alijinoj državi". Napuštajte i prelazite u Republiku Srpsku. Ako je moja kuća u Zabrđu pripala Federaciji, šta ćete vi tu", govorio je tada Krajišnik.
Kako bi sarajevske Srbe dodatno motivirali za napuštanje svojih domova, srpske vlasti su početkom 1996. godine donijela "Smernice političkog delovanja". U pometnutom proglasu posebno poglavlje je posvećeno "napuštenoj imovini" odnosno imovini protjeranih Bošnjaka i Hrvata s područja koja su tokom rata bila pod kontrolom VRS.
Iako je u Aneksu VII Dejtonskog sporazuma jasno određeno da se sva imovina mora vratiti predratnim vlasnicima, srpske vlasti su obećale da će ista biti dodijeljena Srbima koji su napustili teritorij FBiH i Hrvatske.
Zavladala je histerija, zastrašivani su svi, a oni Srbi koji su htjeli ostati proglašavani su izdajnicima i "Alijinim Srbima". Posljednjih dana neposredno pred reintegraciju, počela je masovna paljevina i pljačka stanova u sarajevskim naseljima koja su pripala FBiH.
Koliko je snažna bila propaganda i uvjerenje naroda da za njih nema budućnosti u "Muslimanskom Sarajevu" potvrđuje i pojava iskopavanja mrtvih i prebacivanje na teritorij koji je bio pod kontrolom vlasti RS.
Usprkos "Smernicama" veći dio Srba iz reintegriranih sarajevskih naselja se na kraju sam snalazio, a obećanja o novim kućama i domovima su ostala mrtvo slovo na papiru.
Tadašnje srpsko vodstvo je bilo spremno žrtvovati vlastiti narod zarad ostvarenja cilja o etnički očišćenim teritorijama. Plan je bio da se gradovi i sela očišćena od Bošnjaka i Hrvata "popune" Srbima iz Sarajeva.
Vrlo brzo je i nastao mit o Egzodusu Srba, a kao glavni krivac za takav slijed događaja označene su vlasti RBiH, ali i međunarodna zajednica predvođena SAD-om.
Nakon što je odslužio svoju zatvorsku kaznu ratni zločinac Krajišnik je krajnje cinično prilikom razgovora za RTRS kazao: "Gledajući sa ovog stanovišta i ovih prilika kakve jesu, možda bi bolje bilo da su Srbi ostali na svojim ognjištima".
I 27 godina nakon reintegracije sarajevskih naselja ponovo se govori o "Egzodusu" Srba iz Sarajeva. Predsjednik RS-a Milorad Dodik je jučer ponovio ono što se govorilo i te 1996. godine.
"To više nije ono Sarajevo, to nije Sarajevo uglednih srpskih intelektulaca, grad Emira Kusturice, već grad bez Srba, iz kojeg je protjerano njih 150.000. Zato je naša dužnost i obaveza da nikada ne zaboravimo sarajevske Srbe i njihovu patnju kroz koju su prošli. Taj narod moramo da poštujemo, kao i njihovu hrabrost, ponos i odlučnost da krenu ispočetka, cijeneće slobodu i mir u svojoj Republici Srpskoj", rekao je Dodik.
Dodiku se pridružio i državni ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac.
"Ni 27 godina poslije ne blijede najpotresnije slike kolone ljudi koji nose kofere i mrtvačke sanduke. Egzodus Srba iz Sarajeva ogromna je žrtva uzidana u temelje Srpske. Opstali smo i ostali, jer vjerujemo u Republiku Srpsku, našu otadžbinu i garant naše slobode. Čuvajmo Republiku Srpsku", istakao je Košarac.
Uprkos činjenici da je za odlazak Srba iz sarajevskih naselja odgovornost isključivo na tadašnjem političkom rukovodstvu bosanskih Srba, od kojih niko nikada za to neće odgovarati, veći dio javnosti u RS-u odgovornost i dalje prebacuje na "političko Sarajevo". Nažalost, metode manipulacije koje su bile presudne te 1996. godine, su i dalje glavno oružje političkih struktura u RS-u.
