Nakon Bjelorusije u Hrvatskoj: Dodikova destruktivna politika kao faktura za BiH
Dodik, koji izgara u želji da postane važan čimbenik na međunarodnom planu, odavno je lišen mogućnosti vođenja autohtone politike, što znači da se samo može prilagođavati okolnostima, najčešće kao privjesak destruktivnih politika, budući da su mu u demokratskom i slobodnom svijetu vrata godinama zatvorena.
Strpljivost se isplatila pa mu okolnosti u svijetu, zbog jačanja reakcionarnih politika oličenih u notornim desničarima i populistima kakav je i sam, sve više idu u prilog, pa sve češće koristi jeftine političke manevre poput inicijative da se, sukladno uputama koje je dobila Srbija u Washingtonu, Ambasada BiH premjesti iz Tel Aviva u Jeruzalem.
Da mu se nije pridružio lider HDZ-a Dragan Čović, njegova politička usamljenost popraćena proaktivnom autodestruktivnošću nikome ne bi pravila probleme u Evropi i svijetu, pa ni u Bosni i Hercegovini, nego bi izazivala sažaljivo podsmjehivanje lideru entiteta koji od njega želi napraviti "rusku guberniju u srcu Evrope".
No, nakon što su njihove udružene destruktivne politike institucionalizovane u BiH, uz ostalo i tako što im je treći partner SDA omogućio kontrolni paket u državnom Parlamentu, Čović i Dodik svoje savezništvo vide na regionalnom i međunarodnom planu, očekujući podršku Beograda i Zagreba.
Dodikova snishodljivost i servilnost prema bjelosvjetskim autokratama, koja mu je omogoućavala fotografisanja s Putinom i Lukašenkom, godinama je predstavljala tužnu sliku bh. političke scene, ali mu je zagledanost u istočne susjede i njihovog suverena Aleksandra Vučića omogućavala politički opstanak.
Kako su to javili beogradski mediji, Srbija i Republika Srpska prije dva dana su prvi put obilježile zajednički praznik - Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, čime se želio stvoriti utisak da samo Drina, kao granica, unesrećuje opljačkane građane s obje strane granice, i njihove političke vođe Vučića i Dodika.
Na importovanju nevolja u Bosnu i Hercegovinu je paralelno sa Srbijom predano radila i Hrvatska, premda je trijumf Andreja Plenkovića na unutarstranačkim i parlamentarnim, a Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj predstavljao tračak nade da će se promijeniti paradigma.
Nije bitno što je Dodikov javašluk institucionalizovan na regionalnom planu i što je pored Bjelorusije i Srbije Hrvatska postala prva država koja je ugostila Milorada Dodika, već što nema ko da brine kakva će zbog toga faktura biti ispostavljena Bosni i Hercegovini. SDA ima preča posla!
