Nakon kompleksne istrage šest osoba optuženo za višemilionski kriminal u Hotelu Tuzla

U optužnici je navedeno da je činjenjem ovih krivičnih djela šteta Hotelu Tuzla nanesena u iznosu od 9,7 miliona KM. Postupajući tužitelji u ovom predmetu navode da je stvarno ulaganje u Hotel Tuzla iznosilo 5,3 miliona miliona KM, dok je iznos od 9,7 miliona maraka fingiran na nekoliko načina.

"Cilj kriminalne grupe je bio fingiranje investicije od 15 miliona maraka u Hotel Tuzla, čije ulaganje je bilo obavezno po ugovoru o privatizaciji, a sve s ciljem da se stekne vlasništvom nad Hotelom Tuzla. Svaki od članova grupe imao je jasno podijeljene uloge i obaveze, a 'modus operandi' u cilju ostvarenja kriminalnog nauma organizatori su krivotvorili dokumentaciju koja se odnosi na investiciono ulaganje", kazao je postupajući tužilac Dražen Milićević.

Za činjenje ovih krivičnih djela osumnjičeni su koristili više firmi, odnosno RAM Invest u kojem je odgovorno lice Pogačar i koja je bila firma investitor te Conint iz Ljubljane koja je samo formalno bila izvođač radova na hotelu, a čiji su osnivači Sarajlić i Hadžigrahić.

Također, po optužnici, tu je još i firma Eurosar koja je kao glavni podizvođač radova i iza koje stoji Sarajlić, a ova kompanija je osnovana od fiktivne firma Sar Holding i ona je formirana u maloj srdnjeameričkoj državi Belize na obali Karipskog mora.

Milićević navodi da ova kompanija formalno ima sjedište u SAD-u, međutim provjerama se došlo do saznanja da ona nikada stvarno nije obavljala bilo kakvu djelatnost.

"Po prethodnom dogovoru Pogačar i Sarajlić su dogovorili da će Sarajlić sa Hadžigrahićem sačinjavati tzv. privremene situacije, a to je građevinska dokumentacija u kojima su navedeni radovi koji su dijelom urađeni, oni koji su djelimično urađeni, ali i oni koji nikada nisu realizirani. Ilustracije radi, navedeno je da je u hotel uloženo milion KM u spa centar, a koji ne postoji. Također, navedeno je da je projektna dokumentacija koštala više od milion maraka, a formalno-pravno takva dokumentacija ne postoji. Navedeno je i da su aktivnosti menadžmenta, šta god da to znači, oko 650.000 KM, ali mi tokom istrage nismo našli nijedan dokument koji govori o tome na šta se odnose te aktivnosti", navodi Milićević.

Kako bi prikrili stvarne vrijednosti investicionih ulaganja, optužnica tvrdi da je Amalija Simić kao direktorica Hotela sa Nedžadom Izićem i njegovom firmom Tehnokonsalting zaključila ugovor o nadzoru nad izvođenjem radova, kojim bi prikrivali ulaganja, a također, Izić je kao stalni sudski vještak po uputama Sarajlića tri puta davao lažnu procjenu vrijednosti izvršenog ulaganja na osnovu kojih je Agencija za privatizaciju TK donijela uvjerenje o ispunjenim obavezama iz privatizacijskog ugovora.

Odgovornost Kantonalne agencije za privatizaciju Tužilac Dražen Miličević navodi da se ništa od ovoga ne bi dogodilo da su u to vrijeme odgovorne osobe u Kantonalnoj agenciji za privatizaciju radile svoj posao.

Naime, optužnicom je obuhvaćen i Zijad Hasanhodžić, bivši direktor Kantonalne agencije za privatizaciju, a kojem se na teret stavlja krivično djelo nesvjestan rad u službi.

Postupajuća tužiteljica Anela Garčević kazala je da je Hasanhodžić, kao tadašnji direktor Kantonalne agencije za privatizaciju osumnjičen da, iako je bio svjestan da je podzakonskim aktima propisana obaveza agencije da najmanje jednom godišnje vrši neposrednu i posrednu kontrolu izvršenja ugovora o privatizaciji, nije naložio da se izvrši niti jedna kontrola i provjera investicionih ulaganja te je prihvatio revizorski nalaz koji nije bio baziran na dokumentima koji nalaže pravilnik.

Na taj način je, prema njenim riječima, izdao RAM Investu uvjerenje o izvršenim obavezama i tom pravnom licu omogućio upis vlasništva nad 67 posto dionica Hotela Tuzla.

Kako navode tužioci, praktično, firma RAM Invest, u kojoj je kasnije otvoren stečajni postupak, ulaganjem od svega 5,3 miliona KM, umjesto 15 miliona KM, stekla je većinsko vlasništvo nad Hotelom Tuzla.

S druge strane, od ranije je poznato da je 127 radnika Hotela Tuzla za spas firme podiglo kredite kod komericijalnih maraka, odnosno kako bi kupili dionice.

Prema prvom ugovor, RAM Invest preuzeo je obavezu zatvaranja, odnosno vraćanja kredita u roku od 60 dana, međutim tužiteljica Garčević navodi da je šest mjeseci kasnije zaključen novi dokument između radnika i ove slovenačke kompanije, gdje se obaveza RAM Investa prolongira do okončanja sudskih postupaka koji će biti pokrenuti po tužbama komercijalnih banaka.

"Taj ugovor je zaključen u prisustvu punomoćnika radnika, a sastavni dio dokumenta je spisak svih radnika koliko ih je činilo ortačku grupu. Iz kojeg razloga su radnici prolongirali tu obavezu i sebe doveli u nepovoljan položaj, nije bio predmet ove istrage, ali svakako jesu ti krediti", navela je Garčević te naglasila da je RAM Invest ranije radnicima isplatio skoro milion maraka na vrijednost dionica koje su oni platili, a svaki od njih je u konačnici dobio po šest hiljada KM.

Prva krivična prijava vezano za kriminalne radnje u Hotelu Tuzla Tužilaštvu Tuzlanskog kantona upućena je početkom 2015. godine, a podnijela ju je grupa radnika.

Prijedlog Tužilaštva Tuzlanskog kantona je da se poništi ugovor o privatizaciji koji je ranije zaključen vezano za Hotel Tuzla. Da li će ovo nadležni sud u Tuzli prihvatiti, ili odbiti znat će se na kraju sudskog postupka.