Napravljen značajan korak za zaštitu prijavilaca korupcije u FBiH, čeka se odluka parlamenta
Kako su saopćili iz Vlade FBiH, razlozi za donošenje Zakona se ogledaju u činjenici da u FBiH trenutno ne postoje učinkoviti pravni, a niti institucionalni mehanizmi kojima bi se osigurala efikasna zaštita osoba, prijavitelja korupcije.
Takvo stanje direktno pogoduje, kako je navedeno, počiniocima radnji koje imaju obilježja korupcije. Nadležni organi u praksi teško dolaze do saznanja da se zaista desila neka koruptivna radnja, uglavnom zbog toga što postoji, kako je ocijenjeno, bojazan kod osoba koje imaju takva saznanja da bi mogłe biti izložene nekom obliku štetne radnje.
Osim toga, nadležni pravosudni organi, kako je konstatirano, ne uspijevaju osigurati učinkovitu zaštitu takvih osoba, prvenstveno usljed činjenice da u FBiH ne postoj zakonski ustanovljeno pravo na zaštićeno prijavljivanje, a taj nedostatak se otklanja usvajanjem ovog Zakona.
Krajnja namjera Ministarstva pravde FBiH, kao predlagača ovog zakona, jeste da se javnosti, odnosno građanima pošalje, kako je istaknuto, jasna poruka da će država putem zakonskih normi i uspostavljenih institucija uložiti sve moguće napore da pruži adekvatnu i efikasnu zaštitu osobama koje se odluče prijaviti korupciju, bez straha da će biti izloženi bilo kojim štetnim radnjama.
Time se ispunjava, kako je zaključeno, opći, univerzalni standard zaštite pojedinaca koji su u dobroj namjeri iznijeli svoja saznanja o počinjenju korupcije i drugih protupravnih ponašanja kojima se ugrožava opći interes.
Zakonom je propisano da svaka osoba ima pravo da, u, kako je naglašeno, dobroj vjeri, prijavi bilo koji oblik korupcije u javnom ili privatnom sektoru, za koji sazna na bilo koji način. Zabranjeno je sprečavanje prijavljivanja korupcije, a svaka odredba općeg ili pojedinačnog akta kojim se sprečava prijavljivanje korupcije ne proizvodi pravno dejstvo.
Vrste zaštićenog prijavljivanja su interno i eksterno. Internom prijavom prijavilac obavještava odgovornu ili ovlaštenu osobu o činjenicama na osnovu kojih sumnja da je kod subjekta, kojim odgovorna osoba rukovodi, pokušana ili izvršena korupcija.
Eksterno prijavljivanje vrši se u slučaju da postupak po internom prijavljivanju traje, kako je obrazloženo, duže od 30 dana od prijema prijave ili da prijavilac smatra da je postupak po prijavi bio nepravilan ili ima razloga da vjeruje da se odgovorna ili ovlaštena osoba, kojoj se podnosi prijava, može direktno ili indirektno dovesti u vezu sa korupcijom.
Izuzetno, zaštićenim prijavljivanjem smatra se i objavljivanje putem sredstava javnog informiranja ili na drugi način činjenje javno dostupnim informacija koje ukazuju da je pokušana, izvršena ili da je u toku korupcija.
Kada je riječ o kaznenim mjerama, propisane su novčane kazne od 5.000 do 15.000 KM za odgovornu ili ovlaštenu osobu koja ne poduzme mjere propisane zakonom. Jednak raspon kazni je i za prijavioca, koji u momentu podnošenja prijave zna da nisu istinite informacije koje dostavlja ili prijavljivanje uslovljava imovinskom ili drugom koristi kao nagradom ili naknadom za dostavljanje informacija i dokaza o korupciji.
Prihodi od izrečenih novčanih kazni pripadaju Budžetu FBiH, a inspekcijski nadzor nad provođenjem ovog zakona vrši Federalna uprava za inspekcijske poslove, saopćili su iz Vlade FBiH. Utvrđeni Prijedlog ovog zakona upućen je Parlamentu FBiH.
