Naša stranka između kadroviranja i vlasti - najveći izazov za Četvorku

Nevjerovatno je dostignuće, s obzirom na društveni sistem i pravila igre nametnuta Dejtonom, da je Četvorka uopšte formirana, a još veće, da se održala. To se može objasniti jedino velikim povjerenjem koje vlada između lidera ovih stranaka, a ne nekim trenutnim, kratkotrajnim, ličnim interesom nekih od njih. Ipak, potezi Naše stranke u sve većoj mjeri stavljaju na test poziciju Četvorke.

Ako se već događaji u vezi s izborom gradonačelnika Mostara i odluka Naše stranke da ne glasa ni za jednog kandidata mogu nazvati principijelnom politikom, posljednji potez - prijedlog za imenovanje Ivane Marić za dogradonačelnicu Sarajeva svakako ne može.

Pozicija dogradonačelnice i nema toliko politički značajnu ulogu, ali svakako ima simobličnu vrijednost, i veoma je važno zbog reputacije same stranke koja predlaže takvog kandidata da to bude osoba čije izjave nisu diskutabilne.

Bilo bi nepošteno kritikovati Marić samo na osnovu jedne rečenice, ipak iz njenih komentara na Facebooku, gdje prenosi mišljenje iz njemačkih novina da je sam pojam Bošnjak historijski predstavljao samo "regionalnu" odrednicu, očito je da razumijevanje historije zasniva na čitanju novinskih članaka.

Pošto ovo nije prostor za tu vrstu diskusije, možemo samo kazati da kandidat za takvu funkciju ipak mora imati šire poznavanje historijskog razvoja etničkih zajednica u BiH. Da nije predložena, nikoga ne bi trebalo zanimati šta Marić misli o genezi i značenju pojma Bošnjak, međutim s obzirom na to da je kandidatkinja za dogradonačelnicu, svaki njen javni nastup dobija potpuno drugu težinu.

I tu opet dolazimo do Naše stranke, koja svojim potezima redovno dovodi ostatak koalicije u izuzetno nezgodnu političku poziciju, dok predstavnici Stranke demokratske akcije zadovoljno trljaju ruke.