Naser Orić za Klix.ba: Mogli smo braniti Srebrenicu, sve bi bilo drugačije da sam ostao tamo
Teško je komandantu bez vojske, a još je teže mladiću, koji je sa samo 25-godina stao pred goloruki narod, da objasni sebi i drugima kako se dogodio neviđeni užas u njegovom gradu jula 1995. godine, genocid nad njegovim komšijama... I tako skoro dvije decenije, ista pitanja nameću se od jula do jula...
"Naravno da je moglo biti drugačije da sam bio tamo", govori Orić za Klix.ba i nastavlja:
"Ja sam dovoljno u mojoj knjizi rekao kad su u pitanju zbivanja u Srebrenici. Mislim da je Drugi korpus Armije RBiH zatajio. Pretpostavljena komanda je morala tražiti odgovornost i od mene, ali i do drugih. Od mene su trebali tražiti odgovornost do 29. maja 1995. godine, da vide šta sam uradio, da pogledaju planove u slučaju eventualnog šireg napada, koji su tu planovi. Ja sam 29. maja 1995. godine, nažalost, bio razriješen dužnosti komandanta 28. divizije. Ja vojnički nisam bio odgovorno lice ni po jednoj osnovi, osim moralno, da sam trebao da budem uz svoj narod. U vojnom smislu, ja nisam bio komandant 28. divizije ili bilo koje formacije. Razriješen sam dužnosti", priča Orić.
Dodaje kako je tokom boravka u Haškom tribunalu, gdje je oslobođen svih optužbi za zločine nad Srbima, vidio dokumentaciju iz koje je zaključio da se Srebrenica mogla braniti.
"Mogli smo mi odgovoriti, barem da produžimo preživljavanje dok ne dođu iz Drugog korpusa. Imali smo raznih varijantni. Ali, eto, šta ću... Ako ništa (da sam ostao), barem bih časno poginuo sa svojim borcima, braneći Srebrenicu", ističe Orić.
Idem u Srebrenicu
Potvrdio nam je da 11. jula planira da bude u Srebrenici. Zajedno sa učesnicima Marša mira će uči u Srebrenicu.
"Idemo dalje, pješke, ako Bog da", kaže, uz osmjeh, Orić. Nakon što je prisustvovao obavljanju dženaze 2012. i 2013. godine, tako se ispunila još jedna želja ratnog komandanta Srebrenice, da povede učesnike Marša mira u Srebrenicu.
Priznaje da u porodičnoj kući u Potočarima kod Srebrenice nije bio od 1995. godine, skoro dvije decenije. Tamo su danas izbjeglice, starci iz okolice Srebrenice, kojima je Orić prepustio kuću na korištenje.
"Prošle godine su me iz SIPA-e provjeravali za neko oružje koje je navodno pronađeno u toj kući. Provjeravali su da li sam uopće dolazio kući. Kad su utvrdili da nisam, onda su obustavili sve. Ne daju mi ni u njivu, a kamoli u kuću", komentariše ratni komandant Srebrenice.
Dok sam živ, proganjat će me
Svjestan je da će ga srbijanske službe i organi bh. entiteta RS proganjati dok je živ, iako je pravomoćno oslobođen u Hagu.
"Dok sam živ tako će da bude", komentirao je.
Tužan je zbog sudbine Srebrenice, ali istovremeno vidi i nadu.
"Ne može niko da nam ne donese šaku sreće, ako mi Bošnjaci ne budemo radili na tome, ne možemo očekivati da nam neko popravi kuću, ako je mi sami ne budemo gradili. Jedina svijetla tačka u Srebrenici jeste načelnik Ćamil Duraković. Zadnja njegova posjeta Turskoj bila je dosta dobra. Napravio je dosta posla. Trebalo bi da u narednom periodu Srebrenica procvjeta. Dogovorena je dosta živa saradnja u raznim sektorima. Ćamil će se boriti da narodu koji se tamo vratio osigura da živi bolje", kaže Orić
Tražiti izdvajanje Srebrenice iz RS
Smatra da su bošnjački lider morali da se ranije ujedine i da, ako ništa drugo, kod međunarodne zajednice ultimativno insistiraju na izdvajanju Srebrenice iz Republike Srpske. To je najmanje što se za Srebrenicu može učiniti.
"Žalosno, je to što to do sada nije urađeno. Da su Srbi u situaciji kao što smo mi, oni bi tražili autonomiju. Prije nekoliko dana od Gavrila Principa napraviše junaka. Oni otvaraju Principu spomenik i kažu da žive za dan kad će dobiti svoju autonomiju. Da su oni doživjeli što smo mi Bošnjaci, oni bio se već odcijepili i nikad niko ne bi rekao ništa, ni međunarodna zajednica. A mi da bilo šta uradimo, dobili bismo po nosu", kazao je Orić u intervjuu za Klix.ba.
Francuska odobrila Ukrajini korištenje dalekometnog oružja Scalp za mete u Rusiji
