Da li je razvoj turizma više zasluga vlasti ili napora turističkih radnika ili, pak, same činjenice da zemlja svojim prirodnim i kulturno-historijskim bogatstvom privlači veliki broj turista?
Turisti prepoznaju Bosnu i Hercegovinu kao zanimljivu destinaciju zbog njene prirode, kulturno-historijskog naslijeđa, spoja tradicije i savremenog, ali i jedne vrste tajanstvenosti koju smo zadržali kao destinacija koja se tek otkriva. Činjenica je da nam se turizam do sada uglavnom "dešavao", a želja i cilj su da upravljamo turizmom u skladu s najboljim praksama i inovacijama koje moramo pratiti. Podsjetit ću da smo prošle godine po prvi put usvojili Strategiju razvoja turizma 2022. – 2027. i na njenim osnovama kreiramo daljnji razvoj.
Rekordni brojevi su naravno povezani s naporom turističkih radnika, ali i s većim ulaganjima i od strane vlasti, kao i s razvojem infrastrukture te većim angažmanom privatnog poduzetništva u turizmu. Mislim da smo upravo na raskrsnici na kojoj se možemo odrediti da turizam bude prepoznat kao djelatnost s jednim od najvećih potencijala za našu ekonomiju i jasno je da ako povećamo sredstva za turizam, ona će nam se višestruko vratiti. Turizam je sigurno kohezivni faktor za čitavo društvo i važan je kao primjer da ovo društvo i ova država mogu biti uspješni, ali je istovremeno uspješan turizam i svojevrsna reklama države kao sigurne i stabilne i to je ono što nam treba i na putu ka EU. Sigurna sam da će u godinama koje dolaze naš turizam biti jači od politike podjela. To je naša šansa i svi zajedno je moramo zgrabiti.
Kolika je prosječna godišnja potrošnja entitetskih vlasti na razvoj turizma i na šta se taj novac konkretno troši?
Mi smo ove godine imali četiri miliona za turizam u federalnom budžetu. Novac je dodijeljen putem javnog poziva. Prošle godine, recimo, taj budžet je bio dva miliona, duplo manji. Za 2024. smo se bolje pripremili, javni poziv i programe napravili nakon konsultacija s ljudima s terena koji žive turizam i sa strukom, a u skladu sa spomenutom Strategijom razvoja turizma. Za ovu godinu smo imali dva miliona KM za sufinasniranje tekućih transfera, a prvi put smo imali i dva miliona KM za kapitalne projekte. Imamo projekte za međunarodne i domaće turističko-ugostiteljske manifestacije, program podrške konkurentnosti turističke i ugostiteljske djelatnosti kroz sufinansiranje specifičnog turizma – ruralnog i autohtonih ugostiteljskih djelatnosti u gradovima i u selima, sufinansiranje promotivnog materijala iz oblasti turizma kroz brendiranje, gdje je moguće uključiti i bloggere, influensere te sufinansiranje video promocije i brendiranje turizma Federacije.
Također, prvi put smo uključili i nevladine organizacije, a u kapitalnom transferu bilo je prostora i za nabavku opreme, podršku projektima u funkciji razvoja održivog turizma, na destinacijama od šireg prirodnog i kulturno-historijskog značaja za Federaciju BiH. Postoji prostor da poboljšamo i način apliciranja, posebno ovaj formalni dio, ali ono što je meni važan pokazatelj jeste iskazani interes kroz preko 550 prijava. Neke prve preliminarne analize govore da je potražnja preko 20 miliona KM za sufinansiranje i zahvaljujući ovim podacima ćemo planirati budžet za narednu godinu. Postoji i program od milion KM za sufinansiranje projekata iz turističko-ugostiteljskog sektora putem kreditne linije Razvojne banke Federacije BiH. Sva spomenuta sredstva su i dalje nedovoljna, s obzirom na trendove i rast koje imamo u turizmu. Ta sredstva moraju biti veća u 2025.
Kako se boriti protiv jednog od najznačajnijih problema u turizmu, a to je neprijavljivanje turista?
Neprijavljivanje gostiju, to crno tržište, zaista je problem s kojim se moramo suočiti i sistemski ga rješavati. S jedne strane, potkapacitiranost inspekcija na terenu je problem na kojem se godinama nije radilo pa je činjenica da nažalost nemamo dovoljan broj inspektora i to smo već adresirali kao nešto što je nužno riješiti. S druge strane, zbog zajedničke nadležnosti između Federacije i kantona u turizmu postoji problem objedinjavanja sistema prijavljivanja gostiju što bi svima pomoglo. Nažalost, dio politike često ne razmišlja tako te mi pokušavamo unutar postojećeg stanja i mogućnosti da i ovdje napravimo iskorak. Naš prioritet u ovom polju je digitalizacija, odnosno implementacija sistema za prijavu i odjavu gostiju, nešto poput eVisitor sistema koji u zemljama okruženja daje odlične rezultate.
Federalno ministarstvo okoliša i turizma upravo provodi javnu nabavku za digitalizaciju i unapređenje sistema prijavljivanja gostiju, ali i praćenja njihovih dolazaka i boravka na području FBiH. Očekivani rezultati ovog projekta uključuju digitalizaciju statističkih podataka u turizmu, poboljšanu kontrolu prijave i odjave turista na svim administrativnim nivoima, omogućavanje sveobuhvatne turističke statistike u cijeloj Federaciji, povećanje broja turista i naplaćenih boravišnih taksi, te olakšano donošenje strateških odluka i planiranje u turizmu. Ove godine ćemo raditi prvu jednu fazu a nadam se da ćemo to nastaviti tokom 2025. Kamo sreće da to uvežemo na prostoru čitave države, jer bi tako imali efikasne alate da razvijamo naš turizam. A to je jedini pravi put i na njemu ćemo insistirati.
Da li Sarajevu i/ili Mostaru prijeti opasnost od toga da u jednom trenutku imaju toliki broj turista, što bi za posljedicu moglo imati pogoršanje kvaliteta života lokalnog stanovništva?
Mi smo nedavno objavili turistički barometar za drugi kvartal ove godine. Ti brojevi su impozantni. U junu skoro 30% više turista i noćenja u Federaciji. I s pravom pitate o mogućoj zagušenosti gradova, prvenstveno Sarajeva i Mostara. U budućnosti vjerujem da će ti brojevi biti još veći i masovnost, prekomjernost posjeta pojedinim destinacijama će predstavljati problem za lokalno stanovništvo ako se ne bude planski upravljalo destinacijama. Postoje rješenja koja su u skladu s principima održivog turizma, ali i ta rješenja zahtijevaju koordinaciju svih nivoa vlasti. Regulacija broja posjeta ili tura u toku sezone, kao i ograničavanje ulazaka na pojedina mjesta kontroliranom prodajom broja ulaznica u sezoni, kada je to potrebno, odnosno kada je potražnja nadmašuje kapacitet ponude u destinaciji su samo neki od načina.
I Sarajevo i Mostar imaju fantastične pretpostavke da budu među najpoželjnijim destinacijama u ovom dijelu Evrope i vjerujem da ćemo zajedno s lokalnim i kantonalnim vlastima s projektima i programima doprinijeti da turisti uživaju u njima bez značajnijeg opterećenja za ljude koji tu žive. Istovremeno, disperzija ponude i ture koje bi uključivale više lokacija i mjesta, gradova, otkrile bi posjetiteljima Sarajeva i Mostara i manje posjećene a vrlo vrijedne destinacije koje BiH ima.
Da li bi općine i gradovi trebali razmotriti razvoj specifične oblike turizma, a ne da istovremeno razvijaju sve oblike turizma?
Mi smo to uočili kao šansu te smo u jednom od programa koji su bili u našem javnom pozivu i potencirali specifičnost destinacije. U razgovoru s ljudima na terenu koji rade i žive od turizma često sam mogla čuti da se potražnja za selektivnim oblicima turizma povećava iz godine u godinu. S vremenom bi ovi oblici mogli preuzeti primat u vrsti ponude koju nudi određena turistička destinacija. Neke općine i gradovi već rade na tome i razvoj specifičnih oblika turizma u smjeru održivosti potencijala ali i destinacije u cjelini je sigurno potencijal koji će dati rezultate. Nema sumnje da će one sredine koje imaju takvu viziju dobiti impuls za daljnji ekonomski razvoj.
Šta će biti prioriteti vlasti FBiH u razvoju turizma?
Mi smo Strategijom razvoja do 2027. godine dobili kvalitetan dokument koji je zasnovan na pažljivo provedenom istraživanju stranih tržišta, međunarodnih trendova i aktuelnih profila klijenata. Vodeći se Strategijom ali i indeksom konkurentnosti turizma i putovanja Svjetskog ekonomskog foruma (WEF), te preporukama proizašlim iz ranije provedenih procjena baziramo i programe za sufinasiranje ali i planove za unapređenje legislative u ovoj oblasti. Želimo da se kvalitet, održivost i jedinstvenost naših turističkih proizvoda stavljaju u prvi plan i da tako budemo što bolji. To zahtijeva posvećenost, inovativnost i kontinuiranu saradnju između svih uključenih strana – od lokalnih zajednica i vlasti, do turističkih agencija i pružatelja usluga. U skladu sa Strategijom definisani su prioriteti za realizaciju strateškog cilja koji predstavlja ubrzan rast i razvoj sektora turizma, a to su: razvoj turističkih proizvoda, razvoj destinacijskog marketinga, razvoj ljudskih resursa i unapređenje poticajnog okruženja za razvoj održivog turizma. Zakoni koji će biti adekvatno komunicirani i provedivi, uspostava optimalnog sistema prijave gostiju i zaustavljanje nelojalne konkurencije u turizmu, ojačavanje i prilagođavanje obrazovnog sistema kako bismo obezbijedili kvalitetnu radnu snagu ali i podrška zadržavanju educirane i kvalitetne radne snage u našoj zemlji, samo su neki od prioriteta na kojima već sada radimo.
Dobar turizam podrazumijeva i čist okoliš. Stručnjaci tvrde da reciklaža nije dovoljna, odnosno da je rješenje u samom smanjenju količine otpada. Šta vi kako resorna ministrica radite na smanjenju količine otpada?
Turizam i čist okoliš moraju ići ruku pod ruku, a to je često vrlo izazovno. Kada je u pitanju otpad, važno je reći da je FBiH posljednji Plan upravljanja otpadom izradila davne 2012. godine i to za period 2012. - 2017. godine. Dakle, mi smo godinama bez konkretnih smjernica i odluka. Ove godine smo obezbijedili sredstva u budžetu i u partnerstvu s UNDP u ovom trenutku se završava procedura javne nabavke za odabir izrađivača ovog važnog dokumenta. Federalni plan upravljanja otpadom će nam, skupa sa Strategijom zaštite okoliša koju smo usvojili krajem prošle godine i novim Zakonom o upravljanju otpadom na kojem se već uveliko radi u saradnji sa kantonima, dati jasne smjernice za ulaganja u ovu oblast i rješavanja nagomilanih pitanja u njoj.
Vrlo važno je ove dokumente usaglasiti s kantonima, gradovima i općinama, jer su pitanja lokacija i načina zbrinjavanja otpada i svega onog što prati ovu oblast također zajednička nadležnost. Samo za podršku u oblasti upravljanja otpadom u 2024. godini izdvojili smo oko tri miliona KM, a u skladu s Akcionim planom Strategije okoliša. Po zahtjevima i potrebama s terena to je daleko od dovoljnog jer se godinama ovo pitanje zanemarivalo, nije se radilo dovoljno ni na razdvajanju, recikliranju, smanjenju proizvodnje, ali ni na sankcijama i edukaciji. Mi moramo naučiti upravljati otpadom. Još uvijek je to vrlo ozbiljan problem, često izazovan i za okoliš, a posebno po zdravlje ljudi, te naši programi podrške upravo targetiraju sanacije, zatvaranje nelegalnih i izgradnju pratećih sadržaja prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja otpada. Do finalizacije novog zakona uradili smo izmjene i dopune Zakona o upravljanju otpadom i po skraćenom postupku skoro jednoglasno u oba doma Federalnog parlamenta ih usvojili. Ove izmjene se odnose na dva važna pitanja – pitanje rješavanja odlagališta u općinama i gradovima i operativnog djelovanja inspekcije na terenu, te kaznenih odredbi za posebne kategorije otpada poput guma, ulja i slično.
Kada smo već spomenuli reciklažu, kako potaći građane da više recikliraju?
Okoliš je možda najbolji primjer koliko nam trebaju evropska pravila i propisi, usklađivanje s EU. Recikliranje se može unaprijediti poticajnim politikama, a otvaranje pregovora s Evropskom unijom će donijeti i fondove koji će nam tu sigurno biti odskočna daska da cijenimo svoju okolinu, ali i da napravimo iskorak u kulturi življenja koja podrazumijeva jedan odgovorniji pristup zbog nas samih.
Zašto u FBiH još ne postoji povratna naknada za plastičnu ambalažu, prvenstveno plastičnih flaša?
Federacija Bosne i Hercegovine nije uvela povratne naknade za plastične boce kao što je to slučaj u nekim evropskim zemalja jer se trenutno u ovom entitetu primjenjuje integrisani sistem upravljanja ambalažnim otpadom, što znači da se tokovi ambalažnog otpada rješavaju u okviru cjelovitog sistema upravljanja otpadom. U tom sistemu učestvuju svi oni koji vrše uvoz, proizvodnju, pakovanje/prepakovanje i prvi plasman robe upakovane u ambalažu. I pitanje ostanka pri ovom sistemu, njegovo unapređenje ili odustajanje od njega uz uvođenje depozitnog sistema u skladu s pozitivnim iskustvima drugih zemalja bit će riješeno kroz dva prethodno pomenuta dokumenta – Plan upravljanja otpadom i Zakon o upravljanju otpadom. Eksperti iz ove oblasti kontinuirano rade na analizama potrebe mijenjanja postojeće legislative, sarađujemo i s nevladinom sektorom i akademskom zajednicom, te ćemo slijediti stav struke i na osnovu tih stavova donijeti odluku u kojem pravcu ćemo ići.
Da li je rješenje za zbrinjavanje otpada i u izgradnji postrojenja u kojima će se otpad koristiti za proizvodnju energije?
Korištenje otpada u energetske svrhe jedno je od rješenja koje se uveliko koristi u EU. Razvojem tehnologije i izgradnjom postrojenja za tretman otpada omogućava se da se u znatnoj mjeri otpad koristi u energetske svrhe čime se dodatno proizvodi energija iz otpada koja se koristi za grijanje, hlađenje i proizvodnju struje. Ovakva postrojenja doprinose rješavanju pitanja odlaganja otpada, a da li ćemo ga na ovaj način rješavati u FBiH znat ćemo nakon što usvojimo Plan upravljanja otpadom. Ono što će biti važno, bude li to opredjeljenje, jeste spremnost lokacija o čemu opet odluku donose kantoni i lokalne zajednice ali i da sistem koji bude primijenjen ima najmanje opterećenje na okoliš. Iako već postoje programi i u Fondu za zaštitu okoliša na tom tragu, treba znati da su ovo skupa rješenja i da nam njih trebala značajno veća sredstva, gdje bi približavanje EU moglo znatno pomoći.
Šta radite u borbi protiv divljih deponija?
Divlja odlagališta predstavljaju veliki problem za okoliš i zdravlje ljudi. Sanacija i uklanjanje divljih odlagališta je u nadležnosti lokalnih zajednica koje su dužne da na svojoj teritoriji takva odlagališta uklone, a prostor na kojima su bile – saniraju. Pojačanim inspekcijskim nadzorom i podrškom građana nastajanje novih divljih odlagališta se može znatno smanjiti. Već sam spomenula značajna sredstva koja smo izdvojili kako bi se finansijski pomoglo nižim nivoima vlasti na sanaciji i uklanjanju divljih odlagališta na propisan i ekološki prihvatljiv način, posebno u područjima koja su zaštićena.
Je li saga s mini hidroelektranama definitivno gotova ili je to ipak pitanje koje ostaje otvoreno?
Kao što znate, Federacija je prije godinu dana donijela zakon kojim se zabranjuje gradnja mini hidroelektrana, i sama sam kao zastupnica bila veliki zagovornik donošenja ovog zakona. Da bi se spriječile tužbe investitora, zakonodavac je predvidio tranzicioni period, pa tako su podnosioci zahtjeva za izdavanje energetske dozvole koji su do stupanja na snagu spomenutog zakona imali zaključene ugovore o dodjeli koncesije s nadležnim organima dužni do 3. avgusta 2025. godine kompletirati zahtjev za izdavanje energetske dozvole.
U jeku borbe za zaustavljanje gradnje mHe na rijeci Uni, u koju smo se aktivno uključili odmah po saznanju da je investitor krenuo s građevinskim radovima, želim da vjerujem da ćemo ne samo kao institucije donošenjem zakona, nego i kao društvo u cijelosti, uključujući investitore, konačno birati projekte koji nisu na štetu okoliša i zdravlja zarad profita pojedinca.
