BiH
6

Nastavak suđenja u slučaju "Lutka": Počelo preslušavanje više od 50 sati presretnutih razgovora

Piše: N. N.
Bojan Cvijan i Vasvija Vidović (Foto: Arhiv/Klix.ba)
Bojan Cvijan i Vasvija Vidović (Foto: Arhiv/Klix.ba)
Danas je pred Sudom BiH nastavljeno suđenje u predmetu “Bojan Cvijan i drugi” poznatom i pod nazivom “Lutka”. Svjedočio je Milomir Lopatić, zaposlenik SIPA-e.

Milomir Lopatić učestvovao je, kao zaposlenik SIPA-e, u istražnim radnjama u slučaju “Lutka”, a danas je pred Sudom BiH puštao i tumačio dijelove presretnutih razgovora između Darka Eleza i drugih osumnjičenih.

Tužilaštvo BiH došlo je do ovih snimaka posredstvom instituta međunarodne pravne pomoći od kolega iz Srbije koji su vršili snimanje razgovora po odobrenju tamošnjih sudskih institucija. Odbrana je smatrala spornim na koji način su pribavljeni snimci te je tražila da sudsko vijeće ne dopusti puštanje snimaka.

Presretnuto oko 50 sati razgovora

Naime, Vasvija Vidović, pravna zastupnica Bojana Cvijana, kazala je kako su dokumenti pribavljeni za potpuno drugi predmet. Sudske institucije u Srbiji izdale su nalog za prisluškivanje razgovara u predmetu protiv Nasera Keljmendija, a vezano za ubistvo Ramiza Delalića Ćele. U sklopu tih aktivnosti presretnuto je i blizu 50 sati razgovora koje tužilaštvo sada koristi u predmetu “Bojan Cvijan i drugi”. Odbrana je smatrala je da je to protuzakonito.

Također, problematiziran je i sam način na koji je Tužilaštvo BiH preuzelo snimke. Oni su posredstvom Ambasade Srbije dostavljeni Ministarstvu vanjskih poslova BiH koje ih je ustupilo Tužilaštvu. Odbrana je tvrdila da to nije u skladu s potpisanim ugovorom o međudržavnoj pravnoj pomoći u kome se kaže da je Ministarstvo pravde zaduženo da preuzme dokumente, a ne Ministarstvo vanjskih poslova.

Sudsko vijeće nije prihvatilo prijedlog odbrane te je počelo preslušavanje presretnutih razgovora. Razgovori su Tužilaštvu BiH dostavljeni na 13 DVD-ova, ukupno traju oko 50 sati i vode se između više osumnjičenih osoba.

Tužilaštvo je angažiralo Lopatića kako bi izdvojio dijelove razgovora koji su bitni za sam proces te ih prezentirao uz nužna objašnjenja kada je razgovor snimljen, ko se čuje na snimljenim razgovorima te za koju tačku optužnice je određeni razgovor vezan.

Odbrana je zatražila da Lopatić i tužilac ne navode poimenice ko se na razgovorima čuje, već samo s kojeg i na koji broj je pozivano. Naime, odbrana smatra kako su drugi nadležni da ustanove ko se čuje na razgovorima.

Razgovori u vezi s ubistvom Govedarice

Danas su saslušavani razgovori vezani za slučaj ubistva Borisa Govedarice. Prvi razgovori su snimljeni 06. marta 2009. godine, a na njima se, najvjerovatnije, čuje Darko Elez. Naime, Govedarica je ubijen 2007. godine ispred tržnog centra Tom, a prema ranijim svjedočenjima u njega su pucali Branimir Minić i Darko Elez.

Na razgovorima koji su danas saslušavani u nekoliko navrata spominje se istraga vezana za ovaj slučaj. Elez je posebno bio zabrinut činjenicom da su policijske agencije pronašle DNK na automobilu tipa “VW Bora” koji je korišten prilikom ubistva, a koji je poslije zapaljen. “Tačno se sjećam da jedan ćošak tablice nije izgorio”, čuje se Elez.

U nekoliko navrata sudionici razgovora spominju “Lutku”, a radi se o Vahidinu Šahinpašiću, operativcu SIPA-e koji je radio na mnogim slučajevima u kojima su sumnjičeni Elezovi ljudi. Sudionici razgovora smatrali su kako im “Lutka” pokušava “napakovati” te naširoko razmatraju je li moguće podmetnuti DNK na mjestu zločina.

U jednom trenutku čuje se Elez kako kaže da je on ubio Govedaricu i da mu je žao što se “pakuje Anđelku jer on nije tip koji će to izdržati”. U ovom slučaju radi se o Anđelku Veljančiću koji je također prisustvovao ubistvu, a kasnije je sklopio sporazum s Tužilaštvom i postao svjedok-pokajnik.

Eleza i njegovu družinu brinula je i činjenica da je tokom izvršenja ovog krivičnog djela jednom od učesnika “pukla rukavica” te da je na mjestu zločina ostao uzorak DNK. “Ta DNK je baš zlo”, čuje se na razgovorima.

Odbrana je spornim smatrala i činjenicu da su svi presretnuti razgovori vođeni od dvije do četiri godine nakon izvršenja krivičnih djela koja se njihovim branjenicima stavljaju na teret.