Budući da je usljed pandemije koronavirusa i mjera koje su bile na snazi, glavni pretres u tom predmetu nastavljen nakon gotovo tri mjeseca i proteka dužeg od 30 dana između dva ročišta, suđenje je formalno počelo iznova.
Odgovarajući na upite trećeoptuženog Hasana Šepe (vlasnika i odgovorne osobe firme Brštanica), vještak je podsjetio kako je nalaz sačinio na temelju dokumentacije iz tužiteljskog spisa i u okviru relevantne Naredbe, te da nije ‘ulazio’ u spomenute firme.
U kontekstu fakturisanja usluga toplog obroka, komplet-menija i tzv. ‘Coctail Partyja’, odnosno usluga koje je Brštanica po Ugovoru iz 2002. godine pružala Bosnalijeku, Dujković je istrajavao na stanovištu da za određene usluge nisu ispostavljene valjane narudžbenice, te da računi za te usluge ne sadržavaju neophodne elemente – ko je, za kada i za koji broj gostiju zakazao određeni događaj...
Na upit da li je imao uvid u Normative u vezi s utroškom namirnica za pripremu određenih vrsta usluga, vještak je kazao da nije, nakon čega mu je predočen taj dokument, na što je konstatirao kako na temelju izlaza i računa za, primjera radi, 300 Partyja, nije mogao znati kojima se vrstama fakturisane hrane radi.
Trećeoptuženi je prigovorio da je vještak trebao tražiti spomenute normative, navodeći kako je Bosnalijek od 2005. do 2012. godine izvršio promociju 18 različitih lijekova iz vlastitog proizvodnog programa, te da je na određenim događajima prisustvovalo više hiljada ljudi, kao i da su uz neposredno služenje gostiju, u određenim prilikama dijeljeni i lanč-paketi, ilustrirajući tako enorman obim usluga.
Na vještakovu opasku da nije bilo narudžbenica, optuženi Šepo je predočio određene račune na kojima su ispisani brojevi za koje je naveo kako se radi o šiframa korisnika određene usluge, odnosno odgovarajućeg Bosnalijekovog sektora, mjesta nastanka troška, te brojevima konta, rekavši kako bez toga knjiženje uopće ne bi bilo moguće.
Optuženi je prigovorio i zbog toga što vještak nije izvršio uvid u finansijsku dokumentaciju Brštanice, opisujući je kao ‘krvnu sliku’ te firme, na što je vještak kazao kako nije imao naredbu da istražuje analitičke kartice Brštanice, niti njene obaveze, te da je osporio vjerodostojnost određene dokumentacije, izdvojivši segmente koji ekonomski nisu opravdani, a da je na Sudu da utvrdi da li su analizirani poslovni odnosi bili korektni.
Ostatak ispitivanja odnosio se na izgradnju apartmaskog naselja u Babinom dolu na Bjelašnici, ulogu Brštanice u tim aktivnostima i konkretne poslovne aranžmane, izvođače radova i visinu troškova.
Vještak je u nastavku suđenja odgovarao na upite branitelja četvtooptužene Aide Selvić, advokata Midhata Koče, kao i nje same, s fokusom na radno-prvani status optužene i način fakturisanja spomenutih ugostiteljskih usluga.
U sklopu tog dijela unakrsnog ispitivanja problematizirano je više pitanja, počevši od toga - zašto se Selvić uopće našla u nalazu, s obzirom na to da, prema tvrdnji advokata, nije bila obuhvaćena Naredbom Tužiteljstva, do toga da je ona, shodno, Ugovoru o radu bila raspoređena na mjesto referentice knjigovodstva, a ne knjigovođe, kako je to u Nalazu konstatirao vještak.
U vezi s tim, advokat četrvrtooptužene predočio je nekoliko dokumanata, na što je vještak naveo kako je, vjerovatno, ne bi ni spominjao da nije bila angažirana u obje firme - šest sati u Bosnalijeku i dva sata u Brštanici, ustvrdivši kako je to vidio u nekom od analiziranih dokumenata i uz opasku da se o tome ne može preciznije očitovati bez uvida u dokumentaciju.
Optužena Selvić je u tom kontekstu kazala kako je ona uposlenica Bosnalijeka te da je sva prava ostvarivala u toj kompaniji, a da je zajedno s ostalih 20-tak radnika dodijeljena Brštanici, osporavajući navode o angažmanu u dvije firme, te izražavajući negodovanje činjenicom da je ona izdvojena u odnosu na ostale radne kolege, koji su, također, angažirani u Brštanici.
Vještak Dujković je primjetio kako je van svake ekonomske logike da firma korisnica usluga (Bosnalijek) angažira vlastite radnike u firmi koja te usluge pruža (Brštanici).
Optužena Selvić je u nastavku pojasnila kompletan postupak fakturisanja određenih usluga, navodeći kako se radilo o ugostiteljskim uslugama koje je Brštanica, prema Ugovoru iz 2002. godine, pružala Bosnalijeku.
Vještak je ponovno prigovorio u pogledu nedostatnosti određenih računa, pozivajući se na Zakon o računovodstvu i reviziji, prema kojem, kako je kazao, poslovna isprava mora sadržavati elemente iz kojih treće lice može zaključiti/uvjeriti se da se radilo o stvarom poslovnom odnosu.
Odbrana optuženih je u više navrata prigovorila na Nalaz vještaka, nazivajući ga pristrasnim, uz opaske da nije vidio dokaze, te da je izlazio iz okvira Naredbe kojom je nadležno tužiteljstvo zatražilo vještačenje.
Optužnica, uz Edina Arslanagića, bivšeg generalnog direktora Bosnalijeka, tereti Šefika Handžića, Hasana Šepu, Aidu Selvić i Jasmina Šepu za inkriminacije, koje su, prema tužbenim navodima, počinili kao uposlenici firmi – Bosnalijek d.d. Sarajevo, Brštanica d.o.o. Sarajevo i Carpe Diem Sarajevo.
Akteri slučaja terete se za organizirani kriminal u vezi sa zloupotrebom položaja i ovlaštenja, pranjem novca, poreznom utajom i krivotvorenjem službenih isprava, te sklapanjem štetnih ugovora, a u vezi s poslovanjem preduzeća ‘Bosnalijek’ u inkriminiranom period (2005-2012.)
Nastavak glavnog pretresa u ovom predmetu zakazan je za 15. juni, kada bi trebao uslijediti nastavak unakrsnog ispitivanja vještaka finansijske struke.
