Navršile su se tri godine od smrti Hatidže Mehmedović, hrabre majke Srebrenice
Mehmedović je javnosti bila poznata kao osoba kojoj su u genocidu u Srebrenici ubijeni suprug, dva sina, brat i mnogo rodbine, ali koja je nakon svih događaja ostala istrajna u borbi za pravdu i istinu o onome što se dešavalo u julu 1995. godine.
Hatidža se sama vratila u svoju kuću nakon rata i u Srebrenici je živjela i vodila borbu za istinu kao predsjednica Udruženja Majke Srebrenice.
Bila je glas, snaga i smiraj mnogim majkama, hrabra žena koja je zločincima gledala u oči i tražila odgovornost, pravdu i istinu.
Pisac Mile Stojić je 2014. godine napisao poemu "Hatidža", koju je posvetio majci Srebrenice Hatidži Mehmedović.
Preminula je u nedjelju, 22. jula 2018. godine u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) nakon duge i teške bolesti.
HATIDŽA
Hatidžu Mehmedović Vidio sam u sarajevskom Narodnom pozorištu. Prvi put u teatru Sjedjela je u prvom redu I bojažjivo gledala Pozlaćene štukature.
Akademija je bila posvećena Majkama Srebrenice I neki pjesnik tamburao je nešto
O Danteovu Infernu.
Govornici su, potom, Raspredali o genocidu, pravdi O daljem suživotu tri naroda. A ja sam mislio na tri njena Ubijena muškarca, Sinove Azmira, Almira I muža Abdulaha.
Hatidža govori:
„Sanjam ih. Zovem ih. Tražim ih. Dođu mi na san i ja kažem: ‘Ljubi vas majka, sanjam li ja ovo Ili ste se vi stvarno vratili?’
Oni kažu: ‘Došli smo, majko, ne sanjaš.’ A onda se probudim sama, nigdje nikoga“.
Tako sanja Hatidža U praznoj kući u Srebrenici U praznoj Bosni U našim praznim srcima Dok mjesečina u njenom vrtu Posipa tri zelena bora Srebrenim laticama užasa.
Mile Stojić, iz knjige Himna poraženih, VBZ, Zagreb, 2017.
