Negiranje države zakonima o imovini: Šta je sada cilj SNSD-a i kako BiH štiti zakon iz Jugoslavije

Predsjednik RS-a Milorad Dodik najavio je kako će novi zakon koji za cilj ima prisvojiti državnu imovinu, možda biti usvojen i prije no Ustavni sud donese odluku u meritumu o već osporenom Zakonu o imovini RS-a.

Iako se u posljednje vrijeme često od političara iz RS-a može čuti zahtjev za djelovanje prema državnom Ustavu i Dejtonskom sprazumu, ustavni osnov koji su vlasti iz RS-a navele u obrazloženju osporenog zakona vodi se samo Ustavom Republike Srpske.

Čak je u razlogu za donošenje zakona navedeno kako je bilo potrebno odrediti titulara imovine, iako se prethodna odluka Ustavnog suda BiH speficično i fokusirala na taj pojam ističući kako je država jedini takav titular.

Ipak, manji entitet tvrdi da mora posjedovati neku imovinu iako je u Ustavu BiH istaknuto kako su entiteti dužni da se pridržavaju odluka institucija BiH te da van snage moraju staviti zakonske odredbe entiteta koje nisu u skladu sa takvim odlukama.

Taj dio posebno ne zanima entitetske vlasti, dok bi selektivna primjena propisa bila idealno stanje.

Sporazum o sukcesiji ponovno aktuelan

Potpisan 29. juna 2001. godine, Sporazum o pitnajima sukcesije pet suverenih država nasljednica bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u Prilogu A definira pokretnu i nepokretnu imovinu tih država.

Specifično u slučaju nepokretne imovine, sva ona imovinina koja se nalazila na teritoriji SFRJ prenosi se na državnu sukcesora na čijoj se teritoriji imovina nalazila. Dakle, na državu, ne na entitete.

Ono što zapravo žele vlasti u RS-u jeste vlasništvo nad dobrima o koja se mogu ekonomski okoristiti.

Zbog toga su iz RS-a najavili da će zakon koji se tiče imovine morati biti usvojen u novom obliku, što to bi bio treći zakon koji se bavi nepokretnom imovinom, a strankama u RS-u važne su šume, rijeke i poljoprivredna zemljišta.

Ustavni sud već je odlučivao o svim specifikumima imovine

Ustavni sud BiH je 2020. godine ukinio član 53. Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS-a jer on nije u skladu sa državnim ustavom jer je i to također državna imovina koja se ne smije rješavati jednostrano.

Osporenom odredbom je bilo navedeno da je poljoprivredno zemljište na teritoriji RS-a koje je upisano u javnim evidencijama kao općenarodna odnosno društvena imovina, pa državno vlasništvo, "po sili zakona postaje vlasništvo i posjed RS-a".

Takvo nešto nije moglo biti usvojeno jer je Republika BiH 1994. godine donijela Zakon o pretvorbi društvenog vlasništva kada RS kao entitet nije ni postojala.

Budući da je BiH subjekt međunarodnog prava i potpisnica Sporazuma o sukcesiji, jasno je da je BiH jedini titular vlasništva nad nepokretnom imovinom bivše SFRJ.

Zakonodavac u RS-u time je pokušao riješiti pitanje državne imovine donoseći sporne dopune Zakona o poljoprivrednom zemljištvu RS-a.

Zašto je potreban državni zakon?

Državni zakon o imovini treba donijeti upravo kako bi se jasno pozicionirala nadležnost entiteta pridržavajući se Ustava BiH i odluka državnih institucija i kako bi se harmoniziralo postupanje nadležnih tijela unutar BiH.

Iz NSRS-a su na takve tvrdnje odgovorili da kontinuitet međunarodno-pravnog subjektiviteta BiH za posljedicu nema pravni kontinuitet imovine. O tome koliko je takav komentar smislen, odlučite sami.

Osim toga, NSRS se 2020. godine pozvala i na popis imovine visokog predstavnika iz 2010. godine u kojem nema poljoprivrednog zemljišta. Toliko i o nepriznavanju djelovanja kancelarije OHR-a.

Ustavni sud je koristeći argumente RS-a doveo u pitanje i njenu nadležnost za donošenje odredbi koja se tiču privatizacije državnog kapitala u preduzećima.

Ustavni sud je istakao da je pravni režim poljoprivrednog zemljišta i u prethodnim pravnim sistemima Bosne i Hercegovine (SRBiH, RBiH) bio određen na sličan način, kao javno dobro o kojem odlučuje država.

Tako je Ustav SRBiH propisao da dobra od općeg interesa u koja, pored ostalog, spadaju zemljište, šume, vode i druga prirodna bogatstva uživaju kao dobra od općeg interesa posebnu zaštitu i koriste se pod uvjetima i na način propisan zakonom.

Ustavni sud ističe da je u pravnom sistemu Socijalističke Republike BiH, odnosno bivše Jugoslavije poljoprivredno zemljište imalo status općenarodne imovine, odnosno kasnije društvenog vlasništva koje je u sebi sadržavalo prava upravljanja, korištenja i raspolaganja.

Na čemu insistira RS

Zakon o nepokretnoj imovini RS-a koji je trenutno u postupku pred Ustavnim sudom BiH i na čiju je primjenu sud donio privremenu mjeru kojom je djelovanje po tom zakonu suspendirano zapravo opasno implicira da će se imovina države dalje diferencirati na zakon o šumama ili rijeci Drini.

Njime RS izuzima dio državne imovine, ali je ne regulira detaljno. Zbog opreza u tom smislu je visoki predstavnik u BiH na temelju odluka Ustavnog suda prethodnu zabranu raspolaganja državnom imovinom proširio na poljoprivredno zemljište, rijeke, šume i šumsko zemljište.

Sam naziv entitetskog zakona "o imovini" je sporan jer direktno ide protiv odluke državnog Ustavnog suda.

Državna imovina je pitanje kontinuiteta države, a ne entiteta jer entitet nije ni postojao do prije 28 godina.

Glavni pravobranilac RS-a Milimir Govedarica u razgovoru za RTRS je kazao kako je pitanje imovine tog bh. entiteta riješeno.

"Nešto što je već riješeno, za to kažemo da notorne činjenice ne treba dokazivati jer je to de facto i de jure imovina RS-a", kazao je Govedarica.

Iz RS-a znaju da će Ustavni sud BiH ponovno proglasiti neustavnim Zakon o nepokretnoj imovini, jednostavno jer je titular državne imovine BiH i jer još uvijek nisu ispunjeni uslovi donošenja državnog zakona.

SNSD i njegovi koalicioni partneri i definitivno su rekli kako nemaju namjeru uopšte raspravljati o državnom zakonu o imovini.

Time RS nastavlja neustavno djelovati na bazi vlastitog pristupa državnoj imovini jer cilj zakonodavnih rješenja nije korištenje imovine, već upis imovine u vlasništvo, čime bi se manjem bh. entitetu načelno dala obilježja države koje toliko želi.

Ono što opravdano zabrinjava javnost, jeste činjenica da izostaju jasne i konkretne reakcije, na očigledno dobro isplanirano i strateško djelovanje SNSD-a koji ne posustaje u svojoj namjeri da pokuša obesmisliti sve što je država i državno.

Čak su i koalicioni partneri SNSD-a kazali kako će se na na nivou BiH nastaviti "koordinirana" akcija kako bi se sprovelo sve što žele vlasti iz RS-a.

Stoga je pitanje državne imovine, izgradnje kojekakvih hidroelektrana, interkonekcija i tome slično, od krucijalnog značaja za ovu i godine koje tek dolaze.

Bez strateškog pristupa velikim otvorenim pitanjima u BiH koja se umotavaju u energetske projekte ili ciljeve razvoja, vlasti iz RS dobit će ono na čemu decenijama marljivo rade- uspjet će da državu bez puno muke, razgovorom, dovedu u poziciju smanjenja njenih ovlasti, pa će se možda i teže odluke od najavljenih naći na dnevnom redu NSRS-a.