Deložacija je bila zakazana za termin između 10 i 11 sati. S porodicom Rašiti čekali su i novinari. Niko se nije pojavio.
"Mi nemamo gdje. Obraćao sam se svima, ali mi niko nije pomogao. Predstavnik Roma Dervo Sejdić zvao je općinu i druge ljude, ali ništa nije mogao uraditi. Sada čekamo šta će se desiti", rekao nam je Sinan vidno zabrinut.
Kako nam je rekao ranije, u stan koji je neuvjetan za život osmočlane porodice, ušao je samostalno prije godinu dana. Rekli su mu da je pogriješio, ali ističe da nije imao gdje. Prije rata je imao stan koji mu je, zbog papirologije koja nije bila uredna, oduzet nakon rata.
Za svoju porodicu brine se tako što prodaje staro željezo i stvari koje pronađe u kontejnerima. Svi spavaju u maloj prostoriji od 15-ak kvadrata, uključujući i bebu od 1,5 godinu i njenog brata od tri godine. Jedan sin koji ne živi s njima je duševni bolesnik, a drugi je u zatvoru, kako Sinan kaže, "zasluženo".
"Ukoliko do toga dođe, mi nemamo gdje. Zapalit ću se benzinom jer mi je ovo treća deložacija. Ne mogu više", rekao je Sinan koji se obraćao na više adresa za pomoć koja nije došla.
Dječaci su se veselo igrali, nesvjesni teške situacije, dok su majka, kćerka i snaha zabrinuto "lomile" ruke. Kažu da im je lakše bilo kada su vidjeli novinare, ali strahuju šta će biti kada odu.
Pred porodicom Rašiti je još neizvjesnih dana i noći. Nadaju se da će nekada imati siguran krov nad glavom, ne zbog njih, već zbog djece koja nisu kriva ni za šta.
