Neki se snašli, većina nije: Stanovnici Šuškovog, Bobanovog i sličnih hercegovačkih sela spremaju se na novi egzodus
"O problemima tih ljudi mogu reći samo tužne stvari jer znam o čemu govorim. I sam pripadam toj populaciji, pa na svojoj koži osjetim kako je ovim ljudima. Ovdje postoje samo dva staleža, Bošnjaci i Hrvati ovi domaći su jedan, a mi došljaci drugi. Mi sve ove godine nemamo nikakva prava i malo je reći da smo građani drugog reda", priča nam jedan od stanovnika, koji kao i svi koje smo susreli tog dana na putevima od Mostara do Čapljine i Stoca nije želio stati pred fotoaparat.
Samo u čapljinskoj opštini više je od pet hiljada ljudi koji su devedesetih došli u Hercegovinu. Dosta ih ima i u stolačkoj i mostarskoj opštini. Zbog zvučnosti imena poznato je Bobanovo i Šuškovo selo, ali takvih novih naselja je desetine.
"Protežiranost je blaga riječ, svugdje u svijetu su domaći protežirani ili u nekoj prednosti. Ovdje treba koristi neku težu riječ koja bolje opisuje činjenicu da je od tih više od pet hiljada ljudi na području Čapljine u javne institucije na opštinskom, kantonalnom ili federalnom nivou zaposleno ljudi da se na prste jedne ruke može nabrojati. Treba li tome komentar, to je sramota", ogorčen je naš sagovornik.
Neki se snašli, većina nije
Vozeći se kroz pomenuta naselja ili šetajući njima primjetit ćete i lijepih i bogatih kuća, ljudi koji su se 'snašli', otvorili privatne poslove i relativno dobro žive. Ipak, takvi su u manjini, većina živi lošije nego je prosjek u državi te se sprema tražiti hljeba ili kruha dalje na zapadu.
"Ova društvena grupa koja je jednim preseljenjem prije dvadesetak godina skupo platila cijenu rata i onoga što je on donio, sad se sprema na drugi egzodus. Ovaj put što dalje od Bosne i Hercegovine", govori nam stariji gospodin kojeg upoznajemo ispred crkve u Bobanovom selu.
Oko novih naselja u Hercegovini mnogo je priča i pričica, ljudi su zatvoreni, ne žele govoriti o svojim problemima, možda i zbog neprihvatanja u novoj sredini i neasimimiliranja. Priča se da je u vrijeme njihovog naseljavanja bila na snazi i tajna strategija kako to uraditi da efekat etničkog inžinjeringa bude potpuniji, da se jače osjeti kad se vrate Bošnjaci i Srbi iz izbjeglišta na ta područja.
Posebna strategija kod naseljavanja
Hrvati koji su dolazili s područja koja su kontrolisali Srbi dobijali su zemlju pored hercegovačkih sela sa većinskim srpskim stanovnštvom. Oni koji su dolazili s područja koja kontrolišu Bošnjaci, naseljavani su pored bošnjačkih sela. Tako je granica između starih i novih 'kuća' unaprijed jačana, a stvarao se osnov za antagonizme i neprijateljstva u godinama koje su dolazile.
Probleme ljudi koji žive u tim novim naseljima potencira i njihov smještaj koji je najdalji mogući od velikih hercegovačkih mjesta, skoro uvijek na pola puta. Ljudi koji žive u mjestima bez ambulante ili škole osuđeni su tražiti obrazovanje i zdravstvenu njegu mnogo dalje nego domaći. Od više ljudi smo čuli kako u Čapljini ili Stocu nema posla niti za domaće, a za par stotina maraka se ne isplati putovati ukupno stotinjak kilometara svaki dan do Mostara.
Razgovarajući s ljudima iz ovih naselja čujemo i kako su u vrijeme dolaska dobijali parcele od prosječno 300 metara kvadratnih, dovoljno za kuću i okućnicu, ali ne i za baštu. Tako za razliku od domaćih nemaju obradive zemlje i ne mogu živjeti od onoga što poljoprivreda može dati. Oni koji su imali sredstava kupovali su zemlju, a neki se bave poljoprivredom na zemlji starosjedilaca, tako što najamninu plaćaju značajnim dijelom prinosa.
Glasačka mašinerija za izborne pobjede
Mladi ako ne planiraju put za Njemačku, probaju posao naći u obližnoj Hrvatskoj, pa tamo provode većinu vremena. Neki koji su došli kao djeca već su postali i roditelji na novim ognjištima, starih se krajeva niti ne sjećaju. Starije generacije još uvijek su više vezane za krajeve iz kojih su došli, kako čujemo brojni još održavaju veze sa starim komšijama. Ista populacija sve ove godine korištena je kao uvjerljiva glasačka mašinerija i na taj način je ostvarivana izborna pobjeda posebno u Općini Stolac.
Danas su socijalni problemi nadjačali one nacionalne, u mjestima koja su tako vidljivo nacionalno i vjerski obilježena. Rješenje se traži u odlasku u Njemačku ili neku drugu zapadnu destinaciju koja iz tužne hercegovačke perspektive izgleda kao svjetlo na kraju tunela.
Panika u Kijevu: Prvi put od ruske invazije ukrajinski parlament otkazao sjednicu
Košarkaši BiH trenirali u Skenderiji, večeras stiže najveće pojačanje - Džanan Musa
