Nelson: Neki političari su mi rekli da BiH nije spremna za Povorku ponosa, bilo je suprotno

Nelson je bio i jedan od učesnika ove povorke ponosa, a njegovu analizu prenosimo u cjelosti:

"Nedjelja, 8. septembra, bila je istorijski dan u Sarajevu. To je bio dan na ponos svima u Bosni i Hercegovini. Sarajevo je posljednje među evropskim glavnim gradovima organizovalo Povorku ponosa. Premda posljednja, a daleko od toga da je najmanje bitna – Bosna i Hercegovina nadmašila je susjede organizovanjem najmirnije i najuspješnije prve Povorke ponosa na Zapadnom Balkanu.

Organizacijski odbor može biti ponosan na hrabrost i istrajnost koji su bili potrebni da bi se ovaj događaj organizovao. Vlasti Kantona Sarajevo, policijske i sigurnosne institucije mogu biti ponosne na sigurnosno okruženje koje su obezbijedile. Učesnici mogu biti ponosni na svoju hrabrost u zastupanju svog stava. A ljudi u BiH, uključujući i one koji su se protivili povorci, mogu biti ponosni na mir, toleranciju i dostojanstvo koji su priušteni manjini. BiH je pokazala da je sposobna braniti dostojanstvo i ljudska prava svih.

Međutim, mir, tolerancija i dostojanstvo koji su prevladali u nedjelju bili su izuzetak. Povorka ponosa je važna jer pažnju usmjeri na neugodne istine o diskriminaciji, zastrašivanju, pa čak i nasilju nad seksualnim manjinama i ranjivim zajednicama. Pripadnici LGBTI populacije u BiH suočeni su sa odbijanjem od porodice, diskriminacijom i prijetnjama nasiljem samo zbog onoga što jesu. Niko ne bi trebao živjeti u strahu od gubitka posla ili da će biti izložen nasilju zbog svog identiteta. Jedan od najjasnijih primjera zašto je Povorka ponosa neophodna je poplava komentara punih mržnje protiv moje seksualne orijentacije i dugogodišnje podrške koju Ambasada SAD pruža LGBTI zajednici, uključujući komentare da pripadnici LGBTI zajednice ne zaslužuju osnovna ljudska prava. Protiv takvih sila, jedino moć jedinstva i pomna zaštita od strane stotina policajaca omogućavaju LGBTI zajednici da bezbjedno pokažu svoj identitet samo jedan dan u godini.

Konzervativni politički lideri su mi govorili “BiH nije spremna za ovaj događaj”. Nedjelja je pokazala suprotno. Na hiljade ljudi koji predstavljaju raznolikost BiH – ljudi različitog etničkog porijekla, vjerske pripadnosti, starosne dobi i seksualne orijentacije – izašli su na demonstracije za ljudska prava. Dok sam marširao, nekoliko majki mi je prišlo i zahvalilo se na podršci njihovim sinovima i kćerima. Te majke i svi koji su marširali potvrđuju da su bezuslovna ljubav porodice i istinska ljubav među parovima temelj jakog društva. Povorka ponosa utjelovljuje lekcije koje želimo da naša djeca nauče: da svi – pa čak i oni sa kojima se možda ne slažemo – zaslužuju da budu tretirani dostojanstveno i imaju pravo da budu ono što jesu. Učesnici Povorke zauzeli su se za sve koji su suočeni sa diskriminacijom zbog mjesta iz kojeg dolaze, zbog svojih uvjerenja, zbog toga koga vole, ili, jednostavno, zbog toga što jesu i potvrdili su da su LGBTI prava, ljudska prava.

Ostalo je još puno posla. U budućnosti BiH mora u potpunosti harmonizirati svoje zakonodavstvo u oblasti slobode izražavanja i prava na mirno okupljanje sa evropskim i međunarodnim standardima. Obaveza lokalnih vlasti, a ne organizatora nekog događaja, trebalo bi da bude da obezbijede sve neophodne sigurnosne mjere bez obzira na razlog okupljanja. Tužioci također moraju osigurati da slučajevi diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije ili rodno zasnovanog identiteta budu u potpunosti procesuirani u skladu sa zakonom.