Halo su svjetlosne pojave u obliku prstena koje nastaju ako se između Sunca i Mjeseca i oka posmatrača nalazi tanak sloj oblaka koji se sastoje od ledenih kristala.
Mali halo krug obima je 22 stepena, a veliki je 46 stepeni. Mali halo najčešći je oblik i često je crvenkaste boje. Idući prema vanjskom rubu prstena, zapaža se bijeli veo.
Veliki halo je često lijepo obojen. Nastaje minimalnim otklonom na dugim i kratkim prizmicama s kutom 90 stepeni, koje su proizvoljno orijentirane, a on je dosta slab.
Halo se najbolje vidi ako je nebo vedro. Postoji halo koji je bijele boje. O ovoj pojavi prvi je govorio Edme Mariotte i vezana je za prisutnost ledenih kristala u atmosferi.
Ledeni se kristali pojavljuju u veoma različitim oblicima, no halo se vidi kod određenih najjednostavnijih oblika kristala, i to kod heksagonalnih pločica, heksagonalnih stupića (prizmice), katkad s heksagonalnom pločicom s obje strane, kod međuoblika kristala, naprimjer kratke prizmice s otprilike jednakom visinom i širinom, kod prizmica sa šiljkom i slično.
