Neostvarene nuklearne ambicije Jugoslavije: Od elektrane i toplane u BiH do atomske bombe
U korištenju nuklearne energije za proizvodnju struje je bila uspješnija nego u razvoju nuklearnog oružja. Pokušala je, ali nije uspjela napraviti atomsku bombu.
Nuklearna elektrana Krško, koja strujom snabdijeva Sloveniju i Hrvatsku, je puštena u rad 1981. godine. Bila je to jedina elektrana ove vrste koju je jugoslavenska vlast napravila.
Namjera je bila da sljedeća ovakva elektrana bude napravljena u Prevlaci, Hrvatskoj, a u kojoj bi se proizvodila struja i za Hrvatsku i Sloveniju. Slovenija je kasnije odustala od toga.
Rastuća ekonomska kriza u Jugoslaviji i nuklearna katastrofa u Černobilu 1986. učinili su da Krško bude jedina nuklearna elektrana.
Ideje Energoinvesta i Emerika Bluma
U međuvremenu je industrijski gigant s desetinama hiljada radnika Energoinvest razmatrao mogućnost gradnje ovakvih postrojenja u Bosni i Hercegovini. Kao lokacije za njihovu gradnju spominjani su Sarajevo i Goražde.
Historičar Husnija Kamberović je u knjizi "Džemal Bijedić: Politička biografija", pozivajući se na pisanje Oslobođenja 22. januara 1970. godine, napomenuo da je Energoinvest početkom 1970. predlagao gradnju nuklearne toplane radi toplifikacije Sarajeva.
Muhamed Cico, Izudin Filipović, Safet Hasanbegović, Žarko Primorac i Šefik Vučijak su u monografiji iz 2002. o tvorcu Energoinvesta Emeriku Blumu istakli da je Blum razmišljao o gradnji nuklearne elektrane u Goraždu.
O tome je posvjedočio Primorac, koji je bio jedan od njegovih saradnika. Primorac je prepričao razgovor s Blumom, kojeg je posjetio u fojničkom lječilištu.
"Počeli smo priču o gradnji nuklearne elektrane u Bosni. Njemu je to bila posebno draga tema. Zagovarao je ideju i spremao dokumentaciju za gradnju nuklearne elektrane. Govorilo se o lokaciji na Drini, negdje oko Goražda (...) Očigledno ga je nuklearka veoma zanimala. U njoj je vidio ne samo novi izvor energije za rastuću industriju Bosne i Hercegovine, nego i mogućnost novog tehnološkog prodora za Energoinvest. U jednom času ja sam rekao otprilike sljedeće: 'Šta vrijedi, neka nam je sada daju graditi, treba nam deset godina da je izgradimo'. On je zastao, malo se zamislio, pridigao glavu s jastuka, oslonio se na laktove, u očima mu se pojavila karakteristična odlučnost i rekao je: 'Dajte meni, ja ću je napraviti za osam'", ispričao je Primorac.
Jugoslavenska atomska bomba
Bivši direktor Energoinvesta i jugoslavenski ministar nauke Božidar Matić je 2016. u intervjuu za Jutarnji list istakao da je Jugoslavija 80-ih godina tajno radila na razvoju nuklearne bombe. Prema njegovim riječima, riječ je o nuklearnom programu kodnog imena "Sutjeska", a u kojem je važnu ulogu igrao upravo Energoinvest.
"Kad je počeo nuklearni program u Energoinvestu, nisam u to bio upućen. Saznao sam to na čudan način kad sam se vratio 1985. u Energoinvest, nakon što sam četiri godine bio rektor Univerziteta u Sarajevu. Postavili su me tada za potpredsjednika za istraživanje i razvoj. Energoinvest je imao 11 istraživačkih centara, od kojih je šest bilo, prema ondašnjoj kvalifikaciji, na nivou instituta. Iako sam prije bio direktor jednog od tih instituta i sarađivao s ostalima, odlučio sam obići svaki od instituta kako bih se bliže upoznao o tome što se radi", prisjetio se Matić.
Ukazao je na to da ga nisu željeli pustiti u dio zgrade Instituta za termotehniku i nuklearnu tehniku (ITEN).
"Rekli su mi: 'Ovdje se radi jedan projekt. Prema ugovoru, projekt ne može vidjeti niko osim onih koji imaju dozvolu za to'. Kad su mi rekli da ne mogu dobiti uvid u projekt koji se radi u ITEN-u, pomislio sam da je to povezano s vojskom. Rekao sam da mi ne mogu kao potpredsjedniku Energoinvesta kriti šta se radi u Institutu. Na to su mi rekli da se slažu i da će tražiti da budem stavljen na popis onih koji imaju pristup projektu", naveo je.
Matić je ocijenio da je Energoinvest bio, kako je izjavio, odlična maska, jer se uvijek moglo naći opravdanje da je riječ o istraživanjima za civilnu upotrebu nuklearne energije. Nije bio saglasan s onima koji su smatrali da je riječ o blefu da Jugoslavija pravi nuklearnu bombu.
Govoreći u prilog svom mišljenju, napomenuo je da je Jugoslavija potpisala sporazume s Irakom i Libijom za izradu rakete za koju je naveo da je bila namijenjena za atomsku bombu. Kako je kazao Matić, bilo je zamišljeno da se napravi raketa dometa do 300 kilometara te da se trebala testirati na području od Širokog Brijega do Herceg Novog.
Zašto se na kraju piste nalazila betonska konstrukcija u koju je udario južnokorejski avion?
