Nestranački kadrovi kao stranački vojnici ili kako političari odgovornost prebacuju ekspertima
Politička konstanta u svim državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije je da građani nemaju povjerenje u političke stranke, ali se problem javlja kada političke stranke ili koalicije stranaka nemaju povjerenje u svoje ili tuđe kadrove pa odgovornost počnu prebacivati na "nestranačke kadrove".
Tako stranke olako mogu dobiti odane kadrove kakvim se pokazala Jelka Milićević nakon što ju je Hrvatska demokratska zajednica predložila na poziciju federalne ministrice finansija, ili buntovnike kakav je bila Zineta Bogunić nakon što ju je na poziciju ministrice obrazovanja predložila stranka Narod i pravda.
Političke stranke će, zavisno od situacije, preuzeti zasluge imenovanih kadrova ukoliko ih bude ili se od njih ograditi ukoliko procijene da im mogu praviti štetu. Na koncu, neće biti ni bitno da li su zaista imali partijsku knjižicu ili nisu, već da li su služili stranci ili nisu.
Ništa drukčija praksa političkih stranaka, odnosno ništa drukčije povjerenje građana u te političke stranke nije ni u zemljama regiona. U Crnoj Gori, kao posljednjem primjeru, najavljeno formiranje "ekspertske vlade" postalo je "većinom ekspertska vlada". Na njenom čelu je stranački Zdravko Krivokapić.
Najbolji primjer takve politike u Srbiji je Ana Brnabić. Ona je za premijerku u svom prvom mandatu imenovana kao nestranački kadar, ekspert, iako je bilo jasno kako i kome polaže račune. U oktobru prošle godine je "cameoutovala" i zvanično pristupila vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci.
U Sarajevu je Narod i pravda nestranačkim kadrovima predstavila Envera Hadžiahmetovića i Adnana Delića, kandidate za kantonalne ministre, što se posmatra s određenom dozom opreza budući da je Elmedin Konaković isto to izjavljivao za Azru Muzur kada je trebalo da bude imenovana na čelo Vodovoda i kanalizacije.
No, ukoliko se zanemare primjeri s kantonalnog nivoa, može se kazati da nestranačkim kadrovima i ekspertskim vladama uglavnom pribjegavaju političke stranke ili koalicije stranaka koje nemaju većinu da formiraju vlast. Praksa je do sada pokazala da su to uvijek bile nestabilne vlade.
Na koncu, politolozi sve češće upozoravaju na tehnicizaciju vladanja državom, budući da djelovanje eksperata u vladama može dovesti do toga da ishodi više ne budu društvene vrijednosti i ciljevi koji inače predstavljaju samu bit politike.