BiH
83

Nijemi, gluhi i slijepi: Građani Sarajeva ravnodušni prema nasilju koje se dešava drugima

Piše: M. Nukić
Prije sedam godina u sarajevskom tramvaju dogodio se zločin koji je uzdrmao Sarajevo i građane ovog grada digao na noge. Nasilno i brutalno prekinut je život mladog učenika Katoličkog školskog centra 17-godišnjeg Denisa Mrnjavca. Dok su Berin Talić, Ademir Lelović i Nermin Sikirica tukli Denisa, ljudi u tramvaju su ostali nijemi, gledali u drugu stranu i nisu mu pomogli.
Nisu ni trepnuli dok ga Sikirica nije ubo nožem u trbuh i pobjegao. Denis je preminuo nekoliko sati kasnije i anđeoski osmijeh je zauvijek nestao. Ubistvo Denisa Mrnjavca pokrenulo je masovne proteste u Sarajevu. Građani su tražili veću sigurnost, ali izašli su na ulice i zbog stida i grižnje savjesti jer njihovi sugrađani nisu reagirali.

Od masovnih protesta do indiferentnosti

"Teško možemo predvidjeti šta će poslužiti kao okidač za masovno iskazivanje nezadovoljstva. U slučaju pokojnog Denisa Mrnjavca mislim da je to bila najprije brutalnost samog ubistva, a onda i neka vrsta loše savjesti sugrađana koji su mirno posmatrali dok se masakrira jedan mladi nedužni život. Mislim da su prethodili i drugi slučajevi, ali je možda slučaj Denisa Mrnjavca bio kap koja je prelila čašu", rekao je profesor i sociolog Asim Mujkić za naš portal.

I taman kada nam se vratila nada u ljudsku empatiju, uslijedio je niz stravičnih zločina koji su zaprepastili javnost, a nakon dubljih istraživanja otkriveno je da su komšije, prijatelji i prolaznici to znali i vidjeli, ali opet nisu reagirali.

U tramvaju su nastavljene pljačke ljudi i džeparenja, a putnici rijetko reaguju. Razbojnici na ulicama skoro svaki dan otimaju tašne, lančiće, nakit, pljačkaju ljude, a prolaznici ne reaguju. Međuvršnjačko nasilje je u porastu i sve češće gledamo snimke na kojima učenici zlostavljaju jedni druge, dok treća osoba snima, a ostali samo posmatraju.

Dešava se u "tuđoj" avliji

U martu prošle godine stanovnici KS ostali su šokirani kada su čuli na koji način je ubijen četverogodišnji Smajo Ćesir. Danima su ga tukli njegova majka i očuh. Od batina i brutalnog nasilja mali anđeo je preminuo. Komšije su znale da ga tuku, ali nisu reagovali.

"Činjenica je da su sve češći nastupi nasilja u gradu Sarajevu i naravno tu policija reagira, međutim problem je zaista ravnodušnost okoline prema nasilju uopće. Naime, građani se ponašaju kao da se to ne dešava njima, kao da je stvarno bitno samo ono što se dešava u njihovoj avliji i prostoru, a ono što se dešava iza njih nije primarno. Došlo je do nečega što bismo mi psihološki nazvali indiferentnost prema problemima drugih ljudi, pogotovo ako se neko nađe u situaciji da pomogne žrtvi koju neki nasilnik muči ili zlostavlja. Jednostavno se djelimično boji reakcije ako se vrši nasilje, a vjerovatno i zato što kao čovjek ne vodi više računa o drugim ljudima, ne interesuju ga", rekao je psiholog prof. dr. Ismet Dizdarević za Klix.ba.

Istakao je kako ljude zanima jedino ono što se dešava u njihovom krugu, a to su porodica, djeca, supružnici ili prijatelji i ako su oni ugroženi onda će reagirati, ali postoje slučajevi da ni tada ne reagiraju.

"Mi obično kažemo da je društvo u jednom stanju opće krize pa je vjerovatno i taj razlog koji djeluje na ponašanje i utječe da se ljudi zatvaraju u svoj svijet i u njemu se kreću, te gube potpuno interes za ono što ih okružuje i za ljude koje sreću svakog dana. Ali jedno je fizičko sretanje, a drugo psihološki osjećaj da pored tebe postoji čovjek kojem treba pomoći", rekao je Dizdarević.

Nesigurnost na ulici

Građani ne reaguju i iz straha jer se na ulicama Sarajeva rijetko ko osjeća sigurno. Kako je rečeno na konferenciji za novinare održanoj krajem januara u MUP-u KS, broj razbojništava u koje su uključene pljačke radnji, trgovina, kladionica... pri čemu je ljudima prijećeno hladnim oružjem ili su fizički zlostavljani, povećan je. Tu su i ubistva, pokušaji ubistava, zastrašivanja i slično.

I danas, sedam godina nakon ubistva, sjećamo se Denisa Mrnjavca, odajemo mu počast i žalimo što nismo reagovali.