Nizak izborni prag za veliku vlast pojedinaca ili kako se desilo da jedan čovjek čini jednu stranku

U Bosni i Hercegovini do prije nekoliko godina broj stranaka koje su bile dominantne mogao se izbrojati na prste jedne ruke. To su bili SDA, SDP, HDZ, SNSD i SDS. Stranačke nesuglasice, najčešće uzrokovane borbom za lične interese, za posljedicu su imale da pojedinci napuštaju navedene i formiraju svoje stranke. Podsjećamo koliko je političkih subjekata nastalo samo iz SDA i SDP-a.

To se dešava jer su oni, koji se odluče na na stvaranje svoje strank(ic)e, svjesni da zbog niskog izbornog praga, koji u Bosni i Hercegovini iznosi tri posto, imaju veliki izgled da će kao kandidati manje stranke biti izabrani na izborima. Taj izgled je utoliko veći ako su nositelji liste, što uglavnom jesu. Osim toga, s obzirom na nizak izborni prag i veličine stranke, nije nemoguće da se dobije i više od jednog mandata.

Već sada je na djelu situacija skoro da jedna osoba čini stranku - nema članstvo, stranački organi postoje samo staturano, ali ne i u stvarnosti.

Spomenuto dovodi do toga da veći broj takvih pojedinaca biva izabran u parlamente. Nije rijetkost da najviše od njih ovisi formiranje vlasti, a to uslovljavaju svojim preovladavajuće ličnim interesima. Zagospodare i dijelom institucija, jer određuju i ko će njima upravljati. Jasnih primjera za to je mnogo, a među njima je i Skupština Kantona Sarajevo, i to ne samo u aktuelnom sazivu.

Veliki broj stranaka, kandidata stvara konfuziju građanima. Konfuzija se odražava i u tome što se više ne uspijeva uočavati razlika između stranaka. Razlika i ne postoji zato što razdori nisu politički, ideološki, već su posljedica borbe za lične interese.

Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu (UNSA), je među onima koji smatraju da se stranački sistem u Bosni i Hercegovini može poboljšati tako da izborni prag bude viši od tri posto.