Intervju / Njemački ambasador Hellbach: Nerealno je do kraja godine za BiH očekivati status EU kandidata
Članovi Predsjedništva BiH u okviru službene posjete Njemačkoj sutra će razgovarati i sa kancelarkom Angelom Merkel o putu BiH ka EU, reformskim procesima, ali i novonastaloj političkoj krizi. Da je pred BiH još mnogo posla prije nego Vijeće Evrope bude razmatralo aplikaciju naše zemlje za članstvo u EU, smatra i ambasador Hellbach.
Gospodine Hellbach, jeste li zadovoljni naporima bosanskohercegovačkih vlasti na putu ka Evropskoj uniji?
Kada pomislim šta se posljednjih dana dogodilo, ili bolje rečeno šta se nije dogodilo, vaše pitanje zvuči gotovo kao retoričko. Po mom mišljenju, njemačko-britanska inicijativa je pokrenula neke procese. Također, moram priznati i pozdraviti činjenicu da su posebno vlada na državnom nivou i vlada Federacije BiH krajem prošle i početkom ove godine prionule na cijeli niz reformskih poduhvata. Otkako je BiH podnijela aplikaciju za članstvo, a to je bilo 15. februara, nije se puno toga dogodilo. Političare koji žele da ubrzaju reformske projekte, koče oni koji u središte stavljaju lične interese i interese određenih grupa i postavljaju etno-političke maksimalističke zahtjeve. Jedva da je još moguće riješiti neki hitan problem, a da se pristanak za njegovo rješavanje ne veže za ustupke u sasvim drugim oblastima. Dijelovi političkih elita se slatkorječivo izjašnjavaju u korist euroatlantskih integracija, ali malo toga čine za to.
Očito nedostaje spremnosti da se za taj cilj prihvate kompromisi ili da se investira politički kapital. To je posebno vidljivo sada u izbornoj kampanji. Da su evropske integracije zaista prioritet političke elite, onda bi se tom cilju podredili lični i interesi svojih političkih partija.
Da li će BiH po Vašem mišljenju do kraja ove godine dobiti kandidatski status u Evropskoj uniji?
Izvinite, ali političko vodstvo je upravo pokazalo da nije u stanju da se složi oko preduslova koji su potrebni da bi se Vijeće EU pozabavilo aplikacijom za članstvo Bosne i Hercegovine. Dodjela statusa kandidata tek je drugi korak i pretpostavlja pozitivno mišljenje Evropske Komisije. Dakle Komisija treba Bosni i Hercegovini da testira da je zemlja zrela da započne sa pristupnim pregovorima. Kratko rečeno, dodjela statusa kandidata do kraja ove godine od samog početka je bilo nerealno očekivanje, a mi smo to stalno tako i govorili. Na osnovu iskustva znamo da je potrebno određeno vrijeme da Komisija da svoje mišljenje, te da je neophodno računati sa vremenskim periodom od najmanje jedne do jedne i po godine. Prema tome, dodjela statusa kandidata bi teoretski bila moguća krajem iduće godine, ako idući korak bude iniciran bez zastoja, te ako BiH u idućem koraku bude efektivno i konstruktivno sarađivala sa Komisijom. Međutim, kako se političko vodstvo ne može dogovoriti oko mehanizma koordinacije u pitanjima EU, kao ni o prilagođavanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, ja ne mislim da će se Vijeće EU prije ljetne pauze moći pozabaviti aplikacijom Bosne i Hercegovine. Ono što ovdje ostavlja gorak okus u ustima jeste činjenica da se ponovo gubi dragocjeno vrijeme, jer dijelovi politike daju prednost kratkoročnim izborno-taktičkim odlukama pred interesima građana i građanki Bosne i Hercegovine.
Njemačka je možda i najviše od svih zemalja Evropske unije participirala u reformama BiH u cilju ispunjavanja uslova za ulazak u EU. Da li ste zadovoljni do sada urađenim poslom, i jesu li domaće vlasti dovoljno učinili na tom putu?
Aplikacija za članstvo Bosne i Hercegovine još uvijek nije gotova stvar. EU će se baviti aplikacijom tek kada budu ispunjeni uslovi, koji su jasni i svim akterima već odavno poznati. U to se ubraja prilagođavanje SSP-a, na što se BiH još godinama ranije ugovorno obavezala. Ako zemlja želi postati članicom EU, onda je neophodno da ispunjava svoje obaveze. Sada, tri godine nakon što je prilagođavanje SSP-a zapravo trebalo da budezavršeno, javljaju se svakojaki eksperti za riječ i tvrde da je BiH tada navodno loše prošla, zbog čega sada treba nanovo pregovarati. To je naprosto neozbiljno. Ne može neko stalno htjeti neke naknadne pregovore. Ni vi kao privatno lice ne biste više poslovali sa partnerom koji jednom postignuti dogovor stalno dovodi u pitanje. Osim toga kruži mnogo glasina i pogrešnih informacija o prilagođavanju SPP-a, recimo da se tu navodno radi o punoj liberalizaciji trgovine između BiH i EU. Ne, otvaranje tržišta ograničava se na trgovinu, koja je između BiH i Hrvatske ranije već postojala. Štaviše, EU Bosni i Hercegovini pruža asimetrične trgovinske povlastice. To znači da BiH, osim za četiri proizvoda ima slobodan pristup tržištu EU, ukoliko su ispunjeni evropski standardi. To je npr. većim dijelom slučaj sa mliječnim proizvodima, izvozi iz BiH u EU rastu. Prilagođavanje SPP-a Bosni i Hercegovini donosi više prednosti nego štete. Onaj ko to spriječava ili to instrumentalizira na unutrašnjoj političkoj sceni, sprečava razvoj bosanskohercegovačke privrede – i blokira put Bosne i Hercegovine prema EU.
Šta je po Vašem mišljenju najveći faktor političke nestabilnosti u BiH?
To što su često lični interesi, klijentelizam i korupcija maksime političkog djelovanja, a ne opća dobrobit i interesi ljudi u ovoj lijepoj zemlji. I to što dio političke klase instrumentalizira stare nacionalističke negativne emocije, kako bi odvratili pažnju od realnih problema ljudi i od njihove vlastite nesposobnosti da te probleme riješe.
Kako komentarišete činjenicu da građani BiH koji traže azil u zemljama EU-a kao najčešću destinaciju biraju Njemačku. Koliko je Njemačka "raspoložena" da prima azilante iz BiH, a koliko radnike?
Zapravo je za sve osobe iz BiH, koje su 2015. godini zatražile azil u Njemačkoj, rezultat bio isti. Zahtjev za azil odbijen je kao neosnovan, jer u ovoj regiji više nije rat i više nema progona. Srećom je tako. Zbog toga Njemačka Bosnu i Hercegovinui jeste proglasila "sigurnom zemljom".
U devedesetim je situacija bila drugačija, tada je Njemačka raširenih ruku dočekala ljude iz ove regije. Danas su naša zaštita i azil potrebni nekim drugim ljudima. Na njih se koncentrišemo. A ja imam osjećaj da ljudi u BiH to jako dobro shvataju.
Oni koji traže azil zato što žele da rade u Njemačkoj, nemaju šanse da ga dobiju, a čak riskiraju da dobiju višegodišnju zabranu ulaska u Njemačku. Onda neće moći nikako ući u Njemačku.
Onaj ko želi raditi u Njemačkoj, može iskoristiti otvaranje tržišta rada za građane zemalja Zapadnog Balkana, koje je na snagu stupilo 1. januara 2016. Njemačka nije mogla jasnije nego takvom liberalnom regulativom pokazati spremnost da primi radnu snagu iz BiH.
Koliko god se radujem zbog svakog građanina BiH koji pronađe posao u Njemačkoj, utoliko me takav cjelokupan razvoj brine. Broj ljudi koji BiH napuštaju svake godine je zastrašujući, posebno jer je među njima mnogo mladih. Ono što je ovdje pokrenuto jeste prava demografska katastrofa. Političko vodstvo konačno bi se moralo pobrinuti za to da ljudi mogu pronaći radna mjesta i perspektivu u vlastitoj zemlji.
Šta smatrate najvećom zaslugom Njemačke, za vrijeme Vašeg mandata u BiH?
Mislim da je novi pristup približavanja BiH EU, kojeg su pokrenule Njemačka i Velika Britanija, ponovo pokrenuo proces EU integracija Bosne i Hercegovine. Nakon godina zastoja,fokus je ponovo usmjeren na ekonomsku i socijalnu situaciju građana i građanki BiH. Od početka 2015. bilo je rezultata, a kada to kažem, manje mislim na stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i aplikaciju za pristup. Puno je važnije da su vlade dogovorile reformsku agendu i da su zaista i počele da implementiraju dogovorene reforme, Novi EU pristup je onim snagama koje su zaista spremne da mijenjaju ovu zemlju dao prostora, barem na jedan određeni period.
Iako trenutno nije jasno kako će se situacija dalje razvijati, mi ćemo reformatore i dalje podržavati. Uz svu ljutnju zbog, po mome mišljenju,neodgovornih političkih igrica, Njemačka neće popustiti, jer ni u čijem interesu ne može biti da se ova zemlja ekonomski i socijalno slomi.
Kako komentarišete referendum Velike Britanije i odluku da žele izaći iz Evropske unije. Da li će se ta odluka drastično odraziti na poziciju Njemačke u Evropskoj uniji?
Bio je to gorak dan za Evropu. Odluka Velike Britanije da želi istupiti iz EU, duboki je rez. Na brojna pitanja koja se postavljanju nakon te odluke, još uvijek nemamo odgovor. Ali jedno znamo, evropska integracija za Njemačku ostaje značajan, možda čak i najznačajniji vanjskopolitički cilj. Pri tome i dalje možemo računati na partnerstvo značajnih članica EU. Zajednički ćemo se koncentrisati na to da Evropsku uniju dalje razvijemo i učvrstimo. Ja sam optimist, jer u svakoj krizi krije se i šansa. Pri tome je bitno da euroskeptičnim populistima jasno bude rečeno da su brojni problemi, sa kojima se konfrontiraju pojedine zemlje članice, njihova domaća stvar i nisu krivica Evropske unije. Onaj ko za te probleme krivicu prebacuje na EU, čini to i zbog toga što za te probleme ne može ponuditi rješenje.
Da li referendum Velike Britanije o izlasku iz EU može usporiti eventualno evropski put BiH. Treba li BiH i dalje biti ohrabrena na putu ka EU?
Što se tiče evropskog puta Bosne i Hercegovine, kratko ću spomenuti dvije stvari. Prvo, s obzirom na razvoj situacije u Evropskoj uniji, bilo bi naivno vjerovati da će sve ostati po starom i da će EU vječno čekati dok političko vodstvo ove zemlje konačno počne da djeluje. Život ide dalje, BiH konačno treba da se odluči želi li biti gubitnik ili dobitnik. Drugo, ne postoj razlog da se na putu ka EU zastane ili da nastojanja popuste. Upravo je onako kako je to nedavno izrazio Branislav Borenović. Brexit ne smije da obeshrabri Bosnu i Hercegovinu na daljem putu ka EU. Jer tu se radi o reformama koje su potrebne da bi ljudi u BiH ponovo dobili perspektivu za budućnost. Radi se o privrednom razvoju, sigurnosti i pravdi. I sada vi meni kažete, da li nam sve to odjednom više ne treba?
