Njemački i francuski ambasador pišu: Šta BiH može naučiti iz Jelisejskog sporazuma

Pouka iz Jelisejskog sporazuma je jasna: trajni mir zahtijeva iskrenu posvećenost pomirenju bivših zaraćenih strana. Njemačka i Francuska su se usudile da se suoče sa izazovima obnove povjerenja, rješavanja istorijskih nepravdi i stvaranja integrativnih institucija.

Dok se ugovor prvenstveno fokusirao na pomirenje naroda i jačanje bilateralnih odnosa između Francuske i Njemačke, on je dao i politički primjer šire primjene za Evropu. Njegov duh i danas još predstavlja temelj evropske integracije, temelj koji su usvojile druge države članice Evropske unije i usvojit će ga zemlje koje teže pristupanju EU.

Još jedna od pouka jeste da je pomirenje dinamika koja se mora neprekidno njegovati. Ono ne dođe jednostavno s vremenom, kao da se događa samo od sebe. Niti je to stadij koji se postiže jednom zauvijek i koji se čuva u signaturi ispod nekog teksta. Implikacije Jelisejskog sporazuma su se stalno razvijale, a naredne generacije su ispunjavale taj tekst životom, prilagođavajući ga stalno izazovima naših današnjih društava i političkih sistema.

Zaključivanje Aachenskog sporazuma 2019. godine između predsjednika Macrona i kancelarke Merkel, koji dodatno jača Jelisejski sporazum, svjedoči ne samo izuzetnom uspjehu ovog političkog poduhvata, već i o tome koliko je važno obnavljanje duha pomirenja kroz stvaranje novih oblika saradnje. Ova nastojanja za uspostavljanjem pomirenja i reformi mogu poslužiti Bosni i Hercegovini i cijelom zapadnom Balkanu kao inspiracija na njihovom evropskom putu.

Unatoč ključnoj ulozi koju je Dejtonski sporazum odigrao u okončavanju rata, i dalje je neophodno raditi zajedno na ustavnim reformama. Ove reforme su bitne kako bi se osiguralo da Bosna i Hercegovina ispuni evropske standarde za modernu, integrativnu i multietničku demokratiju - demokratiju koja promovira jednakost svih građanki i građana, da bude slobodna od diskriminacije i da utaba put ka prosperitetu.

Osamdeset godina od Drugog svjetskog rata: Pouke za danas

Dok su u Bosni i Hercegovini još uvijek vidljive sjene rata, iskustva Francuske i Njemačke, koje su uspjele da prebrode svoju historiju zasnovanu na nasilju kroz dijalog i pomirenje, ali i iskustva drugih zemalja u Evropskoj uniji, uče nas da se trajna stabilnost zasniva na nastavku rada na zacjeljivanju rana iz prošlosti i na jedinstvenoj viziji zajedničke budućnosti, za koju smo uvjereni da je evropska budućnost.

Genocid u Srebrenici: Poziv na pravednost i sjećanje

Genocid u Srebrenici je bolan podsjetnik na posljedice etničke mržnje i netrpeljivosti. Sjećanje na ovu tragediju - zajedno s poukama iz Drugog svjetskog rata - zahtijeva da kao kontinent budemo na oprezu kako bi zaštitili ljudska prava kroz vladavinu prava, sačuvali dostojanstvo svih naroda i spriječili pojavu mržnje, revizionizma i podjela. Povodom 30. godišnjice genocida moramo odati počast žrtvama Srebrenice, ne samo kao tragedije iz prošlosti, već i kao poziv na djelovanje u sadašnjosti. Suočeni s mržnjom i neizrecivim užasom genocida, tražene su istina, pravednost i pomirenje. Zadatak svakog pojedinačnog političkog lidera u cijeloj zemlji jeste da se pobrine za to da se postignu ova nastojanja u pogledu preuzimanja odgovornosti, pomirenja i ozdravljenja. I to nipošto ne isključuje sjećanje na sve civilne žrtve prošlog stoljeća, koje sve zajedno imaju svoje mjesto u našem zajedničkom sjećanju.

Put prema naprijed

Dok obilježavamo godišnjicu Jelisejskog sporazuma i razmišljamo o predstojećim godišnjicama obilježavanja završetka Drugog svjetskog rata, genocida u Srebrenici i Dejtonsko-pariškog sporazuma, podsjećamo se na to da je mir i krhak i dragocjen. Primjer Francuske i Njemačke, čiji su šefovi država i vlada imali hrabrosti i viziju da predano rade na pomirenju i da mnogo ulažu u mlade ljude kako bi prevazišli bolnu historiju i izgradili Evropu jedinstva i saradnje, daje nadu svima koji žele bolju budućnost za Bosnu i Hercegovinu i Zapadni Balkan.

Jelisejski sporazum nas podsjeća na transformativnu silu, ali i na potrebu pomirenja sjećanja. To je korak prema jedinstvu i povjerenju u srcu evropskog identiteta. Dajte da poštujemo prošlost, da učimo iz njenih lekcija i da zajedno radimo na budućnosti u kojoj cvjetaju mir, pravednost i saradnja za sve.