"Njemački OHR" je nakon Drugog svjetskog rata postojao sve do ujedinjenja zemlje 1990.
Ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković jučer je boravila u Berlinu gdje se susrela s ministrom vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke Heikom Maasom te kandidatom za novog visokog predstavnika međunarodne zajednice Christianom Schmidtom.
Između ostalog, istaknuta je potreba da Bosna i Hercegovina, s obzirom na to da funkcioniše na temelju Dejtonskog mirovnog sporazuma, nastavi imati OHR, kao i da Njemačka ima značajan interes da bude angažovana putem OHR-a.
Ono što je zanimljivo, kada je riječ o interesu Njemačke za OHR, jeste da je i ova zemlja imala sličnu, skoro istovjetnu instituciju nakon Drugog svjetskog rata.
Nadležnosti i odluke
Kontrolni saveznički savjet (Allierter Kontrollrat) uspostavljen je na temelju sporazuma savezničkih sila – SAD-a, SSSR-a, Velike Britanije i Francuske, kao vrhovno tijelo vlasti u okupiranoj Njemačkoj.
Kontrolni savjet, koji je vršio jedinstvenu vlast u sve četiri okupacijske zone, činili su vojni guverneri, odnosno predstavnici savezničkih sila. Oni su imali širok dijapazon ovlasti, koje su bile mnogo veće od tzv. bonskih ovlasti visokog predstavnika u BiH.
Npr. Kontrolni savjet je direktivom broj 1 poništio veliki broj njemačkih zakona usvojenih tokom nacističkog perioda. Direktivom broj 24. Kontrolni savjet je utvrdio kriterije za uklanjanje s funkcija osoba koje su bile dio nacističkog režima, a npr. direktivom broj 16 dopustio njemačkoj policiji da nosi malokalibarsko oružje, zabranivši da nose duge cijevi.
Kontrolni savjet je donosio zakone, između ostalog i čuveni Zakon broj 10 na temelju kojeg je Nurnberški tribunal procesuirao osumnjičene za ratne zločine tokom perioda nacističke vladavine.
Sve ove mjere Kontrolnog savjeta podsjećaju na brojne mjere koje je OHR donosio u BiH nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
Prva sjednica Kontrolnog savjeta održana je 30. jula 1945. godine, tokom čuvene konferencije u Potsdamu. Prvi stalni članovi Kontrolnog savjeta bili su Georgi Žukov u ime SSSR-a, Dwight Eisenhower u ime SAD-a, Bernard Montgomery u ime Velike Britanije i Jean de Lattre de Tassigny u ime Francuske.
Paralela s OHR-om
Zanimljiva paralela između Kontrolnog savjeta i OHR-a jeste i u tome što je sovjetski predstavnik napustio Kontrolni savjet u Njemačkoj 1948. godine, nakon što je zemlja podijeljena na Zapadnu i Istočnu Njemačku. Navedeno distanciranje Moskve od Kontrolnog savjeta podsjeća na promjenu stava Rusije prema OHR-u, u godinama nakon Dejtonskog sporazuma.
Od 1948. godine pa nadalje Kontrolni savjet je de facto imao vlast samo na teritoriji Zapadne Njemačke, ali je u formalno-pravnom smislu nastavio postojati.
Dio Kontrolnog savjeta koji je nastavio djelovati na tlu Zapadne Njemačke nosio je naziv Saveznička komisija (Allied High Commission) te je bio snažnije aktivan sve do 1955. godine, što je period nekih 10 godina nakon kraja rata, a to se podudara i s periodom agilnog djelovanja OHR-a u BiH također u periodu od 10 godina (od 1995. do 2005. godine).
Međutim, čak i nakon 1955. Saveznici su, doduše u manjoj mjeri, ograničavali suverenitet Njemačke. Kontrolni savjet je donosio odluke sve do 1970. godine, što je 25 godina nakon rata, ali je formalno postojao sve do 1990. godine, kada je održao svoju posljednju sjednicu nakon ujedinjenja Istočne i Zapadne Njemačke.
Samo njegovo postojanje, iako nije donosio odluke u kasnoj fazi svog postojanja, imalo je psihološki utjecaj na njemačku političku scenu te je djelovalo stabilizirajuće.
Sjedište Kontrolnog savjeta je sve do 1990. godine bilo u berlinskoj zgradi Kammergericht, koja je u periodu od 1945. do 1990. bila simbol najviše vlasti.
Činjenica da je Kontrolni savjet u Njemačkoj ugašen tek nakon ujedinjenja zapadnog i istočnog dijela zemlje predstavlja vrlo indikativnu stvar, u kontekstu priče o gašenju OHR-a u BiH. Ako gledamo analoški, može se reći da će i Bosna i Hercegovina, po uzoru na Njemačku, imati zeleno svjetlo za gašenje međunarodnog prisustva tek nakon što se svi dijelovi zemlje dovoljno ujedine, odnosno kada postanu dovoljno koherentni.
Činjenica pak da je Njemačka jedna od najuspješnijih država svijeta, iako je u Drugom svjetskom ratu bila poprište najvećih ratnih zločina i razaranja, ukazuje na to da je ograničenje suvereniteta pozitivna stvar ako se dosljedno provodi.
Šta će Ukrajini donijeti upotreba ATACMS-a duboko u Rusiji: Meta postaju brojni ciljevi
