Nova godina, stare želje migranta: U BiH zimuju i sanjaju zemlje zapadne Evrope
Polupuste gradske ulice s početka januara, kao i svake godine, odaju pravu atmosferu nakon praznika. Mnoge Sarajlije odmaraju i danas u svojim kućama, dok su drugi pobjegli na planine ili van države.
Ipak, vozeći se od centra grada pa sve do Hadžića teško je promaći migrantima koji i danas s osmijehom na licu prodaju maramice, nadajući se kojem dinaru. Već na ulasku u Hadžiće, na putu prema centru Ušivak, atmosfera postaje življa. Na svakom čošku srećemo novu grupu azilanata. Jedni na putu do prodavnice, drugi, kažu, ne znaju gdje bi sa sobom. Rado nam uzvraćaju pozdrave i odgovaraju na naša pitanja.
Novogodišnja noć za njih je protekla kao i svaka druga, u hladnoći kampa.
"Nismo ništa slavili. Sve je isto, hladno", govori nam jedan migrant među grupom Marokanaca te nastavlja: "Ali, imamo naše novogodišnje želje. Samo želimo stići u Evropu i napustiti BiH".
Usput srećemo i Mohammada Hashera Mirzada iz Afganistana, zajedno s njegovim prijateljem. Priča nam kako su se spustili do Hadžića u novogodišnjoj noći, ali da im nije dozvoljeno da prisustvuju nikakvim proslavama. U 2020. godini također žele da se otvore putevi migrantima širom svijeta.
"Želim da ovo bude dobra godina za sve ljude u svijetu, a posebno za izbjeglice ovdje, u Srbiji, Grčkoj ili bilo gdje drugo. U suštini, namjeravamo napustiti BiH jer ne želimo živjeti ovdje, želimo nastaviti dalje. Moja sestra je u Njemačkoj i želim ići kod nje, kao i da se spojimo s našom majkom koja je sada u Afganistanu. Pokušao sam jednom iz Bihaća. Hodao sam četiri dana, policija nas je uhvatila, uzeli su naše stvari, telefone i vratili nas", kazao nam je Hasher koji je inače u Afganistanu radio kao IT podrška u Ministarstvu zračnih snaga.
Ne žali se mnogo, ali dodaje da uslovi u kampu proteklih dana nisu dobri.
"Jedva se uspijevamo okupati dva puta sedmično i uhvatiti šaku tople vode. Ljudi svašta pričaju, ali samo onaj ko je došao ovdje i prošao kroz ovaj kamp može znati kako nam je", kaže Hasher.
Dok ćete na ulicama Sarajeva ili Hadžića uglavnom sresti mlađe muškarce migrante, već na ulazu u kamp zatičemo i žene i djecu koji su već mjesecima smješteni u Ušivku, kao i drugim migrantskim centrima u BiH.
Hajar Awlla iz Iraka sa dvije kćerke pod rukama govori nam kako je krenula u Bingo. Ne zna mnogo engleski, ali uspijevamo se nekako sporazumijeti.
"Njihov otac je u bolnici. Ove godine samo želimo stići u Evropu, u Belgiju", kaže Awlla.
S druge strane grupa Pakistanaca također dodaje da ne žele mnogo već samo da im se otvore putevi prema evropskim zemljama.
Iste želje dijeli i tristotinjak migranata koji su sredinom prošlog mjeseca sa područja Unsko-sanskog kantona izmješteni u Kanton Sarajevo, odnosno iz Vučjaka u Blažuj. U centru nadomak gavnog grada i dalje nisu uspostavljeni svi uslovi za njihov potpuno uslovan boravak, ali zadovoljni su što imaju tri obroka dnevno, toplu odjeću i potrebne lijekove.
U međuvremenu, dok čekaju da im se otvore putevi, pričaju nam kako više i ne znaju kako provode dane.
"Oni kojima porodice ne šalju novac, izlaze na ulice i pokušavaju zaraditi bilo šta. Drugi sjede u kmpu, druže se, nekad prošetaju", kazao nam je Hasher.
Naš razgovor završio se na ulazu u kamp Ušivak. Iza zatvorene kapije ostadoše i graja i muk, i osmijesi i sjetni pogledi.
