Iza visokih zidova Kazneno-popravnog zavoda Mostar trenutno živi oko 170 soba koje će Novu godinu dočekati izolovano od ostatka svijeta. U krugu zatvora vlada radno-sumorna atmosfera. U sat i nešto vremena, koliko je naš reporter proveo u zatvorskom okruženju, svi su se ponašali ljubazno i učtivo. Neki od zatvorenika su htjeli razgovarati za portal Klix.ba, čak se i fotografirati, dok su drugi to odbili.
Kapacitet zatvora je za 200 osuđenika, kazao nam je Romeo Zelenika, direktor KPZ Mostar. Ovo je zatvor poluotvorenog tipa.
"Ovdje služe svi zatvorenici koje pokriva općinski, odnosno kantonalni sud Mostar, od Neuma do Konjica, pa sve do Drvara. Mi svaki dan ministarstvu šaljemo izvještaj o brojnom stanju osuđenih i pritvorenih osoba, pa ako su negdje popunjeni kapaciteti dobivamo zatvorenike iz nekih drugih općina, ako tamo nema mjesta. Ima dosta ljudi iz srednje Bosne i iz Sarajeva koji ovdje služe kaznu. Za ratni zločin u mostarskom zatvoru ima 15 osuđenika različite nacionalne pripadnosti. Nema nikakvih nacionalnih problema među zatvorenicima, a osuđenici za ratne zločine ispadnu po ponašanju i vladanju najbolji osuđenici, jer su im zatvorske kazne duge", kazao je Zelenika.
Svaki osuđenik tokom izdržavanja kazne ima svoj lični list u kojem se zapisuje kakvo je njegovo vladanje, ponašanje i prekršaji, ako ih je napravio u zatvoru. Zatvorenici, odnosno njihovi lični listovi, se prema riječima Zelenike dijele u tri grupe: A, B i C.
"Ako ste A grupa imate neke pogodnosti u odnosu na ostale zatvorenike i to je ujedno i motivacija za druge zatvorenike. Trenutno različite vrste pogodnosti koriste 34 osuđenika", kaže Zelenika.
Također, u sklopu KPZ Mostar postoji i samica u kojoj završe zatvorenici sa neprimjerenim ponašanjem, kao što je napad na službenu osobu, pokušaj bijega iz zatvora, tuča između zatvorenika, pružanje aktivnog otpora i drugo.
Trajanje kazne koju će zatvorenik provesti u samici određuje disciplinska komisija, a ona traje od 1 do 20 dana. Samica je veličine šest kvadrata i u njoj se nalazi krevet koji se ključa na zid, fiksirani stol i stolica i mali WC. Pritvorenik u samici večer pred spavanje dobiva madrac koji se ujutro ponovo vadi iz samice. Dopušteno mu je čitati novine i pisati pisma. Također, ima i dnevnu šetnju, ali u posebno ograđenom prostoru da nema komunikaciju sa drugim zatvorenicima.
"Zatvorske ćelije dijele od dva do osam zatvorenika, zavisi od veličine prostorije. Svaka soba ima TV na kojem mogu gledati oko 40 programa, a televizor se u sobama može gledati do 23:00 sata. Jedino kad su vjerski praznici i Nova godina onda taj rok produžimo. Također smo sada bili produžili gledanje TV-a, kad je bilo Svjetsko prvenstvo u Brazilu", kazao je Zelenika.
"Mostarskom zatvoru pripadaju i 24 zatvorenika koji služe kaznu kod svoje kuće. Naime, to su zatvorenici koji se pomoću elektronske narukvice kontroliraju. To su zatvorenici čije su kazne do godinu dana i oni kojima je sud odredio takav vid izdržavanja kazne. Po nalogu sudije naša stručna i tehnička ekipa ode u stan ili u kuću koju pokrije signalom, onda osuđenik dođe ovdje u zatvor, napravi mu se lični list, kao i ostalim osuđenicima, i objasne mu se sva prava", dodao je Zelenika.
Po dolasku u kuću elektronska narukvica mu se stavlja na nogu i pokazuje mu se radijus kretanja, koji je obično 80-100 metara oko kuće ili stana, zavisno od debljine zidova.
Nadziranje zatvorenika je 24 sata, ako izađe van tog "začaranog kruga" odmah ga zovu na telefon. Ako se ne javi na telefon, aktivira se lokalna policija da ga pronađe i privede.
"U posljednje dvije godine imali smo samo dva slučaja prekršaja što se tiče elektronskih narukvica. Jedan je zatvorenik nasilno skinuo narukvicu sa noge i to je kod nas odmah aktiviralo alarm, a policija ga je odmah uhvatila i privela. Drugi je otišao u obližnju trgovinu da nešto kupi, ali to je bilo više zbog nepažnje", rekao je Zelenika.
Zatvorenici svoje dane krate radom za koji uredno svaki mjesec dobivaju plaću iz zatvorskog budžeta. Prema riječima Romea Zelenike, direktora zatvora, najviša plaća koju jedan zatvorenik može zaraditi je 200 KM. To je rad u kuhinji, kantini, vešeraju i u krugu zatvora. Unutar kruga mogu je potrošiti u maloj trgovini, na čijim policama se mogu naći grickalice, slatkiši i sokovi. Prodavač u trgovini, jedan od zatvorenika, kaže da prodaja ide loše i da je dnevni utrošak sitan.
Zatvorska biblioteka ima nekoliko stotina naslova. Darko Miličević iz Mostara će u zatvoru odležati 19 mjeseci. On je ujedno i najoptimističniji stanovnik mostarske Ćelovine, s kojim smo imali priliku razgovarati. Zadužen je za rad u biblioteci. Kaže da čita isključivo knjige duhovne tematike. Na upit koji žanr najviše zanima druge zatvorenike, odgovara, sliježući ramenima: "Pa krimići".
Osim posjeta porodice, Darko se u zatvoru najviše obraduje svećeniku.
"Kad ga vidim da ulazi preko kapije sunce me obasja. Nikada ne propuštam svete mise. Molitva je jedino što me ovdje drži", kaže Darko.
Osim biblioteke, zatvorenicima je na raspolaganju i kabinet za informatiku. Oni koji to žele mogu, uz stručnu pomoć jednog od zatvorenika koji radi u kabinetu, savladati rad na računaru.
Također, prema Zelenikinim riječima, u sklopu zatvora postoje i tri odvojene prostorije koje su namijenjene za molitvu, u koje redovno dolaze vjerski službenici iz tri najbrojnije konfesije u BiH.
Dragan Marić, čovjek šezdesetih godina iz Dobriča pored Širokog Brijega, služi šestogodišnju zatvorsku kaznu. Ovo mu je posljednja Nova godina u zatvoru. Poslije Nove godine i odslužene kazne odlazi kući. Zatekli smo ga u šetnji kratkom zatvorskom stazom.
"Kući me ne čeka niko osim brata koji je na umoru. Daj Bože da ga zateknem živog. Rak ga je dokrajčio. Poslije njega više nemam nikog", kaže Dragan.
O zatvorskim iskustvima ne želi govoriti. Na naše pitanje je li tokom dugih godina zatvorskog života stekao neka prijateljstva ili bolja poznanstva odmahuje rukom.
"Ovdje niko nikome nije prijatelj. Toga u zatvoru nema", kratko je prokomentirao.
Duge godine iza zidina ga, kako sam kaže, nisu ni otvrdnule, niti omekšale.
"Odlazim kakav sam i ušao", riječi su kojima je zaključio naš razgovor i s rukama na leđima i polusagnut otišao u drugom pravcu.
Tridesetsedmogodišnji Nedo Dodig iz Međugorja je osuđen na četiri godine. Nada se da bi zbog dobrog vladanja Novu godinu mogao provesti sa svojima kući.
"Znati ću uskoro puštaju li me ili ne. Bio sam dobar i vjerujem 100 posto da ću ići kući za Novu godinu", nada se Nedo.
Njegova radna obaveza je rad u zatvorskom vešeraju u kojemu radi zajedno sa Andrijom Ćerdićem sa Brišnika kod Tomislavgrada. Obojica kažu da ih zatvorski rad ne umara, nego im pomaže da skrate duge sate koje bi inače proveli besposleni. Novogodišnja dekoracija i svjetlucavi ukrasni i vijenci krase cijeli vešeraj dajući prostoru veseli praznični ugođaj.
Andriji je ostalo još dvije godine života u zatvorskim zidinama. Kući ga čeka supruga. Ni on, kao ni drugi naši sagovornici, nema ništa pozitivno što bi mogao izdvojiti iz zatvorskih dana.
Također smo na šetnici zatvorskog kruga sreli i najpoznatije ime mostarskog zatvora Branimira Glavaša. Neki su ga zatvorenici oslovljavali po imenu neki po generalskom činu. Prema riječima direktora Zelenike, vrlo je uzoran zatvorenik i nema nikakve privilegije u odnosu na ostale zatvorenike.
"Jedino što mu dopuštamo jeste posjeta porodice iz Osijeka na malo duže, jer su ipak ljudi prešli dug put da ga posjete. Kako smo saznali, najviše vremena provodi u svojoj sobi pišući memoare", rekao je Zelenika.
Prema Zelenikinim riječima, najneprihvaćeniji zatvorenici u tom zatvorskom društvu su pedofili .Ostali zatvorenici ih ignorišu i odbacuju iz društva.
"Zatvorska zajednica, mislim na zatvorenike, ih vrlo teško podnosi, onda i mi imamo velikih problema", kazao je Zelenika
Tako je jedan pedofil, koji je inače sa područja Mostara, tražio premještaj iz Zenice u Mostar, koji je dobio.
"Nakon samo mjesec dana boravka ovdje ponovo je pisao molbu da se vrati u Zenicu, gdje se i vratio. To je bio slučaj pedofilije u porodici", istakao je Zelenika.
Naši zatvorski sagovornici su osuđeni zbog različitih krivičnih djela. Neki od njih su ubice, neki dileri, neki lopovi i ucjenjivači, a neki su, poput jednog mirnog čovjeka iz Prijedora, koji nas je u kantini sa velikom ljubaznošču ponudio sokom, ratni zločinci.
