Novi besmisleni Dodikovi zahtjevi: Smjene Konakovića i Lagumdžije nerealne, a Bećirovića nemoguća
Dodik je tako 11. juna rekao: "Ako hoće dalje da razgovaramo, mora da se utvrdi odgovornost za rušenje Ustava BiH, da se smijeni Lagumdžija i da se smijeni Konaković zato što su prekršili Ustav, a da se otpočne procedura smjene Bećirovića koji je skrivao od organa BiH te aktivnosti koje su proveli u Ujedinjenim nacijama potpuno ilegalno, potpuno tajno. To je minimum. Možda onda da sjednemo i dalje da pričamo o nečem."
Svako ko prati stanje politike u Bosni i Hercegovini zna da kada Dodik nešto zatraži, obično od toga ne bude ništa. Posebno je to tačno za izborne godine, u kojoj se i sada nalazimo.
Međutim, ovo je novi nivo, čak i za njega. Posebno se to odnosi na smjenu Denisa Bećirovića, člana Predsjedništva BiH.
Naime, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, nemoguće je smijeniti člana kolektivnog šefa države. Član V Ustava BiH tretira ustavne nadležnosti Predsjedništva, pri čemu se navodi da njihov mandat traje četiri godine. Procedura smjene u Ustavu ne postoji.
Također, ako "zavirimo" u Poslovnik o radu Predsjedništva, ni tu ne postoji odredba o smjeni. Sve to ukazuje da je Dodikov zahtjev ne samo politički nerealan, već i da je zakonski nemoguć.
Što se tiče smjene Lagumdžije, to je tehnički moguće, ali efektivno neizvodivo. Prije svega, za smjenu ambasadora ili konzula potreban je konsenzus, a jasno je da Bećirović i Željko Komšić sigurno neće glasati za smjenu.
Još važnije od toga je da bi bilo kakav zahtjev za smjenu ambasadora otvorio Pandorinu kutiju, gdje bi Bećirović i Komšić na svakoj sjednici tražili smjene ambasadora koje je imenovala Željka Cvijanović, a koji iznose brojne sporne stavove o Bosni i Hercegovini. Vrijedi istaći da je nepisano pravilo bh. diplomatije da se "ne prave problemi" prilikom imenovanja ambasadora, što predstavlja jedan od rijetkih dogovora koji je uspio da "preživi" sve političke bitke u BiH.
Zahtjev za smjenu Konakovića, s druge strane, je moguć, relativno izvodiv, ali bi i značio početak nove političke krize u našoj zemlji.
Prije svega treba reći da je formalna procedura jasna. Prema Zakonu o Vijeću ministara, proceduru za postupak smjene može pokrenuti predsjedavajući Vijeća ministara, ali je neophodno da tu odluku potvrdi Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. Za potvrdu u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine potrebno je da prijedlog o smjeni bude usvojen i u Zastupničkom domu i u Domu naroda.
Ako je za vjerovati da zastupnici i delegati SDA neće podržati zahtjev za smjenu Konakovića, kao ni predstavnici HDZ-a, jasno je da bi ovo bilo potpuno gubljenje vremena.
Dakle, za nastavak razgovora Milorad Dodik predlaže smjene tri osobe, od kojih je jedna zakonski nemoguća, druga bi prekršila najstarije nepisano pravilo u bh. politici, a treća zahtijeva podršku koja je moguća, ali apsolutno nerealna.
Sve nam to kaže da Dodik radi ono što smo već navikli - postavlja nemoguće uvjete kako bi sebi osigurao bolju poziciju u pregovorima. Ovako bi bilo koji konstruktivan potez bio njegov "ustupak" i vjerovatno bi sa sobom nosio cijenu koju bi platila država BiH.
Sljedeći potez njegovih partnera, a posebno se to odnosi na stranke sa sjedištem u Sarajevu, pokazat će da li su dovoljno zreli da odbiju politički tango u kojem se Dodik najbolje snalazi.