NSRS kreira iluziju o svojoj nadmoći, ali se vidi da je prava snaga u državi BiH
Vjerovatno se sjećate jedne od najvećih prijetnji Milorada Dodika koju je iznio u trenutku velike političke krize - vraćanje nadležnosti entiteta i povlačenje Srba iz državnih institucija. U decembru 2021. godine, nakon što je Valentin Inzko nametnuo zabranu negiranja genocida, Dodik je pokrenuo veliki bojkot iz RS-a, koji se ogledao kroz više aktivnosti i trajao je nekoliko mjeseci.
Entitetska vojska, VSTV, UIO i agencija za lijekove
NSRS je usvojila zaključke koji su se odnosili na prijenos nadležnosti s države na entitet u oblasti vojske, indirektnih poreza i pravosuđa, na način da će RS uspostaviti svoju vojsku, samostalnu upravu indirektnog oporezivanja te entitetsko visoko sudsko i tužilačko vijeće.
Ovi planovi nikada nisu otišli dalje od riječi na papiru kojima se pravi drama u javnosti, a oni koji su krizu stvorili su se na kraju "izvukli" na rat u Ukrajini. Dodik je nekoliko dana prije nego što će Ustavni sud BiH (op. a. tada su u njemu sjedile i sudije iz RS-a pa je sud za Dodika još imao određeni legitimitet) poništiti ove zaključke objavio da se "povlačenje Srba iz državnih institucija odgađa zbog rata u Ukrajini".
U trenutku usvajanja zaključaka, situacija je izgledala kao nepremostiv problem i odlazak u secesiju RS-a, no do danas nije učinjeno ništa na uspostavljanju paralelne vojske, uprave za oporezivanje ili pravosuđa, kako su obećavali iz RS-a, a što su i sami bili svjesni da se neće dogoditi. Šta više, Dodik i političari iz RS-a danas aktivno učestvuju u radu istih tih institucija na državnom nivou.
Navodni prijenos nadležnosti je pokretan u više navrata, a u jednom od njih bila je i ideja uspostavljanja agencije za lijekove RS-a jer se Dodik tokom korone nije slagao s radom državne agencije. I ta "operacija" je očekivano propala jer njeno pokretanje nije ni imalo za cilj prijenos nadležnosti nego plašenje onih koji žive s druge strane entitetske linije.
Nepoštivanje odluka visokog predstavnika
Saga koja je kulminirala sudskim procesom, a počela je kao Dodikova intencija da upravlja imovinom na prostoru RS-a i za koju je Ustavni sud BiH potvrdio da je državna, dokaz je da NSRS nije ni iznad Schmidta ni državnih institucija, iako to oni uporno pokušavaju predstaviti u javnosti.
Schmidt je prvo u određenom vremenskom periodu tokom 2022. i 2023. godine poništio više zakona iz NSRS-a čija je intencija bila upravljanje poljoprivrednim, šumskim i drugim zemljištem, a s obzirom na postojanje vrlo jasnog Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom.
U junu 2023. je NSRS zatim donijela izmjene Zakona o objavljivanju propisa, prema kojima Službeni glasnik RS-a više ne bi bio u obavezi da objavljuje odluke visokog predstavnika. To je revoltiralo ekspresnu reakciju Schmidta, koji je poništio zakon i donio izmjene Krivičnog zakona BiH prema kojem je nepoštivanje odluka visokog predstavnika krivično djelo.
Dodik se upustio u to da prekrši zakon objavljivanjem ukaza o neobjavljivanju odluka visokog predstavnika iako ga je Schmidt preduhitrio i stavio na snagu svoj propis prema kojem je to krivično djelo. Na kraju je sam sudski proces, kao i to što je Sud BiH uvažio optužnicu, potvrdio da je Schmidtov Krivični zakon BiH "jači" od entitetskog Zakona o objavljivanju propisa.
Izborni zakon RS-a
Posljednji primjer odluka Narodne skupštine RS-a koje nisu ispoštovane je usvajanje Izbornog zakona RS-a, a na izbore su izašli po Schmidtovom Izbornom zakonu BiH.
Kao reakcija na Schmidtovo nametanje "fer i poštenih izbora" sveobuhvatnim izmjenama Izbornog zakona BiH, desilo se usvajanje entitetskog izbornog zakona u RS-u. Zakon predviđa entitetsko prisvajanje državnih nadležnosti u oblasti izbora u smislu da će Republička izborna komisija preuzeti ulogu Centralne izborne komisije.
Vremenom je Dodik shvatio da je pompa koju pravi uzaludna i da mu paralelni izbori neće proći ni kod domaćih državnika, ni kod stranaca. Postepeno je postajao sve tiši i na kraju izašao na regularne izbore, po Schmidtovim pravilima.
Upravo je izlazak na izbore u skladu s izmjenama koje je nametnuo Schmidt značilo i suštinsko priznavanje toga da je Schimdt ne samo visoki predstavnik nego i politički moćniji od Milorada Dodika. Da je Dodik zaista bio siguran u svoju političku snagu i to da je Schmidt "samo njemački turista", on bi organizovao izbore i ne bi priznao rezultate izbora po pravilima koje je nametnuo Christian Schmidt. Jednostavno rečeno, Dodik je odigrao onako kako je Schmidt odsvirao i suštinski priznao njegovu ulogu u Bosni i Hercegovini. Činjenično stanje ima veći značaj od retoričkih nasrtaja, a izbori su to pokazali.
U takvom kontekstu se mogu gledati i posljednji zaključci NSRS-a, koji zvuče vrlo oštro i prijeteće, ali je činjenica da Dodiku trenutno treba stanje haosa koje pravi donošenjem zaključaka o neodazivanju sudu, obustavi rada u institucijama BiH i prekidu EU integracija.
Naime, suđenje koje se vodi protiv njega na Sudu BiH se približava kraju, a potencijalna kazna može biti i zabrana političkog djelovanja. Zbog toga, Dodiku trenutno najviše odgovara blokada, a njegov modus operandi je donošenje zaključaka NSRS-a koje će kasnije baciti u vodu.
