Obilježavanje 9. januara je neuspio pokušaj da se dokaže postojanje RS-a izvan Dejtonskog okvira
Spor oko 9. januara nije pokrenut da bi se spriječilo samo slavlje (bez obzira kako je to u apelaciji obrazloženo), niti je prvobitno određivanje 9. januara kao Dana RS-a povezano samo sa željom da se paradira samo radi paradiranja.
Suština spora je u tome da li je, gledajući formalno-pravno, entitet Republika Srpska, stariji od 1995. godine i potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Vlasti RS-a na sve moguće načine pokušavaju dokazati formalno-pravne temelje RS-a izvan konteksta Dejtonskog sporazuma, izmještajući ih daleko u 1992. godinu prije nego što je Bosna i Hercegovina i održala referendum o nezavisnosti i prije nego je u konačnici i priznata kao nezavisna država.
Insistiranje da je 9. januar Dan RS-a je sastavni dio narativa koji kreira srpska politika da je BiH "sastavljena", da su entiteti suvereni i da su tu suverenost unijeli u 1995. godine u novoformiranu Bosnu i Hercegovinu, koja navodno prije toga nije postojala. Obilježavanje devetog januara trebalo je ojačati takvo tumačenje.
Ustav Bosne i Hercegovine je u tom smislu više nego jasan, naša zemlja je u Dejtonu promijenila unutrašnje uređenje, ali njen pravni kontinuitet sa Republikom BiH nije sporan.
"Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada 'Bosna i Hercegovina', nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom, i sa postojećim međunarodno priznatim granicama. Ona ostaje država članica Ujedinjenih naroda i može kao Bosna i Hercegovina zadržati članstvo ili zatražiti prijem u organizacijama unutar sistema Ujedinjenih naroda, kao i u drugim međunarodnim organizacijama", stoji u prvom članu Ustava, u stavu jedan (Kontinuitet).
Kontinuitet Bosne i Hercegovine potvrđuje Ustav naše zemlje, a Republika Srpska ga formalno-pravno ne može dokazati. RS je postojala kao paradržava prije 1995., ali ona tada nije imala priznanje ni jedne zemlje svijeta, niti vlasti Republike BiH, i djelovala je u potpunosti izvan Ustava i zakona. Onakva kakva postoji Ustavom iz 1995. nema veze s onim kako je zamišljena prije toga, i ona danas funkcioniše kao sastavni dio bosanskohercegovačkog političkog i pravnog sistema.
RS pokušava legalizovati svoje postojanje retroaktivno prije nego se ono i desilo, zato se insistira na 9. januaru kao zvaničnom datumu nastanka Republike Srpske. Srpski političari dugoročno pokušavaju pripremiti okvir za neki novi pokušaj secesije, ali u konkretnom slučaju na primjeru 9. januara nisu uspjeli.
Tu bitku, jednu od rijetkih posljednjih godina, vlasti RS-a su izgubile jer je datum u više navrata proglašen neustavnim. Danas je slavlje izraz nemoći, a ne snage, a bošnjački političari ga koriste da stvaraju atmosferu očaja. Ne znaju poentirati na političkoj pobjedi jer građane nisu naučili da je prepoznaju.
