Obilježavanje godišnjice masakra na tuzlanskoj Kapiji: Tuga koju osjećamo ne može se opisati
Vijence i cvijeće u vječnom počivalištu tuzlanske mladosti uz članove porodica u tišini su položili predstavnici Grada Tuzla, Vlade i Skupštine TK, Federacije BiH, MUP-a TK, predstavnici boračkih, stranačkih i nevladinih organizacija i udruženja, kao i mnogi Tuzlaci.
Masakr na Kapiji, poznat i kao zločin nad tuzlanskom mladošću, jedan je od najtežih zločina počinjenih nad civilima Tuzle koji se dogodio 25. maja 1995. godine. Srpske snage su tog dana u 20 sati i 55 minuta sa planine Ozren ispalile granatu na sastajalište mladih poznato kao Kapija.
Mezar svoga sina Asima danas je obišla Esma Slijepčević.
"Nakon kišnih dana to jutro je osvanulo sunčano. Asim je tog jutra imao kolokvij na fakultetu, potom je prošao kroz grad, a kući je došao raspoložen. Rekao mi je kako su djevojke lijepe i dotjerane te kako se u gradu osjeti Dan mladosti. Uvečer je izašao s drugom Samirom, a ja sam ga molila da ne ide jer su se začule sirene za uzbunu", prisjeća se Esma sa suzama u očima.
Od 1995. do danas protekle su godine tuge i bola i za porodicu Bučuk koja je tada ostala bez kćerke Lejle.
"Tu tugu najbolje mogu osjetiti roditelji. Ona se ne može ispričati i prenijeti. U ovim godinama dodatnu tugu nam stvara to da praktično niko nije kriv za ono što se desilo na Kapiji. Osuđena je jedna osoba (Novak Đukić, op.a.) koja je trenutno na slobodi i to zahvaljujući Sudu BiH", kaže nam Lejlin otac Hilmo.
Ističe da roditelji, nažalost, nikada neće dočekati pravdu za Tuzlansku kapiju.
"Sve ovo teško podnosimo. Dosad je umrlo sigurno 30 posto roditelja koji su izgubili svoju djecu na Kapiji. Pitanje je koliko ćemo i mi ostali tu nepravdu i bol moći da izdržimo. Mladima poručujem da nikada ne zaborave Kapiju. Mi stariji moramo prenositi mladima šta se tu desilo i da je počinjeno namjerno ubijanje djece, civila", poručio je Bučuk.
Komemorativno obilježavanje godišnjice nastavljeno je polaganjem vijenaca i cvijeća na Kapiji, dok će se u 20 sati i 55 minuta oglasiti sirena za uzbunu, kako bi se i na taj način obilježilo stradanje tuzlanske mladosti.
