Obilježena 23. godišnjica stradanja kod pijace na Alipašinom Polju
Na tom kobnom mjestu prije 23 godine svoje živote su izgubili: Rifet Bahtić, Jasmin Đozo, Muniba Ganija, Nermin Gušić, Zoran Kafedžić, Sadrija Krasnići, Nadežda Puljić, Daniel Turkulj, Edin Uzunović i još dva građanina koja, nažalost, nikada nisu identificirana.
"Na današnji dan 1992. godine oko 12:00 sati sa neprijateljskih položaja iz pravca Nedžarića ispaljena je minibacačka granata kalibra 120 milimetara koja je pala među skupinu građana, od čijeg dejstva je na licu mjesta poginulo 11 naših sugrađana, dok je teže i lakše ranjeno njih 53", podsjetio je sve prisutne ministar privrede Kantona Sarajevo Muharem Šabić.
Dodao da ovaj masakr nije bio jedini u kojem su stradali naši sugrađani na Alipašinu Polju i prisjetio na stradanja učiteljice i njenih učenika iz novembra 1993. godine na Trgu ZAVNOBiH-a te ubijanja djece na sankanju u Bosanskoj ulici u januaru 1994. godine.
Naglasio da će svi prisutni koji su bili danas ovdje, a i neki drugi koji će biti tu narednih godina, da se sjećaju ubijenih i podsjećaju žive na strahote koje su Sarajevo i njeni građani preživjeli, jer se masakri nad nedužnim civilima nikada ne smiju zaboraviti niti ponoviti.
"Okupili smo se i zbog naše djece, jer nećemo i ne smijemo zaboraviti ove monstruozne zločine, to zlo koje normalan čovjek ne može razumjeti“, istakao je Šabić.
Na mjestu stradanja svog muža bila je i Miraleta Bahtić koja se sa suzama u očima prisjetila tog tužnog dana kada je njen muž Rifet otišao po hljeb i čekajući u redu kako bi ga kupio sebi i ostalim članovima porodice izgubio život.
"Unuk nam se rodio i moj suprug je otišao po hljeb. Čekao je u redu i nije se više vratio. Miran je dan bio i samo se jedna granata čula. Na radiju su javili da je granata pala na ovo mjesto i ja sam odmah znala da je moj muž poginuo. Teško je i nakon toliko godina ni danas ne mogu pričati o tome danu", kaže Miraleta.
"Bio je red za hljeb dužine oko 200 metara i odjednom je pala granata. Pored mene je poginuo 24-godišnji Jasmin Đozo, a mene je geler pogodio u kičmu i pao sam. Neka djevojčica mi je pomagala da ustanem, ali ja nisam mogao stajati na nogama. U kamion su trpali poginule i povrijeđeno. Bio je užas. Teško mi je govoriti, emocije se vraćaju", detaljima sa mjesta stradanja dopunio ju je Hamdija Smajić, koji je i ove godine prisustvovao ovoj godišnjici.
