Nešto ranije na mezar Smaje Some na Šehidskom mezarju Kahrimani u Pazariću cvijeće su položili saborci, porodica, predstavnici boračkih udruženja.
Obilježavanju 29. tužne godišnjice pogibije Čedomira Domuza prisustvovao je i ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Omer Osmanović.
"Danas se prisjećamo našeg Čede, heroja sa Igmana, koji je 30. jula 1992. godine dao ono navrijednije što je imao za našu domovinu – svoj život. Tužan je mjesec juli, u kojem se prisjećamo velikih ljudi Envera Šehovića, Zahira Penjete, Safeta Zajke, Emira Bogunića Čarlija, čije živote je prekinuo agresor na mučki način.
S ovog mjesta je potrebno poručiti, naročito mlađim naraštajima, da žrtva naših heroja nije bila uzaludna, te da će svi ovi datumi biti trajno urezani u našu historiju", istakao je, ovom prilikom, ministar Osmanović, te poručio da će i sjećanja na sve ove heroje biti stalno isticana i ponavljana.
Čedomir Domuz je rođen 30. marta 1960. godine u Binježevu - Hadžići. Poginuo je 30. jula 1992. godine na Rogoju - Trnovo, kao vojnik na dužnosti komandira izviđačko-diverzantskog voda, pripadnik Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine.
Posthumno je 1992. godine odlikovan najvišim ratnim priznanjem "Zlatni ljiljan", a 1994. godine i "Ordenom zlatnog grba sa mačevima".
Smajo Somo je bio najstariji borac Armije Republike Bosne i Hercegovine na Igmanu, a imao je 70 godina.