Obilježena godišnjica zločina nad Bošnjacima Čajniča, osumnjičeni Duško Kornjača i dalje na slobodi
Desetine njih odvedeni su nasilno iz svojih domova ili radnih mjesta, a mnogi su uhapšeni na ulicama Čajniča ili pri pokušaju da utočište pronađu van granica BiH, u Crnoj Gori gdje su uhapšeni na samoj granici koja je blizu ovog mjesta. Za 42 civila bošnjačke nacionalosti, logor Lovački dom bio je posljednje utočiste.
Lovački dom je u maju 1992. godine pretvoren u zloglasno mjesto smrti u kojem su o životu i smrti odlučivali pojedinci. Fatima Terović na Mostini je izgubila sina i brata.
"Pozvao ga je najbolji drug, otišao je u SUP, iz SUP-a na Mostinu i više ništa ne znam. Nedavno mi je majka preselila pa ne mogu više ni pričati. Pozvali ga iz SUP-a, najbolji drug, što su zajedno jeli i pili i školu završili, i nikad mi se nije vratio. Predveče dođoše dvoje mojih kolega i rekoše mi da mi je brat na Mostini", kroz suze priča Fatima.
Ferid Kovačević danas je učio dovu svojoj sestri.
"Zeta i sestru i njihovo dvoje djece su svezali i odveli ih odavde nekih 2-3 kilometra i pobili u šumi. Dijete od godinu i po i dijete od četiri i po godine. Da ima pravde davno bi bio uhapšen Duško Kornjača koji je rukovodio ovim zločinačkim poduhvatom. On još nikad nije ni priveden pravdi, a kamoli da je procesuiran, da se mi žrtve suočimo s njim i pitamo ga koji je bio razlog, što su oni bili smetnja", priča ogorčeno Kovačević.
Do danas su pronađeni posmrtni ostaci 30 žrtava, dok za 12 njih porodice još uvijek tragaju.
Za ovaj, ali i druge zločine nad bošnjačkim civilima Čajniča, Sud BiH osudio je Miluna Kornjaču na sedam, a Milorada Živkovića na pet godina zatvora. Duško Kornjača, brat Miluna Kornjače i tadašnji predsjednik Općine Čajniče, za kojeg se tvrdi da je nalogodavac počinjenih zločina, nedostupan je javnosti, iako se, nezvanično, krije u Novom Sadu.
