Od hapšenja do presude Ratku Mladiću prošlo 10 godina: Još u ratu je priznao genocid
Dok su sa jedne strane žrtve pozdravljale odluku suda da donese konačnu presudu i tako zatvori jedno poglavlje historije, s druge strane od samog početka mogle su se čuti izjave negiranja zločina i tvrdnji kako je proces protiv Mladića montiran.
Kriv za 10 od 11 tačaka optužnice
Tako je bilo i danas, izricanje presude pratilo se u brojnim mjestima. Naročito emotivno bilo je u Tuzli gdje su članice Udruženja Žene Srebrenice pomno pratile izricanje presude. Suđenje je praćeno i u drugim bh. gradovima s različitim emocijama.
Dok je Sarajevo iščekivalo presudu, u Banjoj Luci, Bratuncu, ali i u rodnom mjestu Ratka Mladića Kalinoviku, većina građana je iskoristila priliku još jednom da naglasi kako je za njih Ratko Mladić heroj te da njegovo djelo i dalje "živi" među svjedocima ratnih dešavanja, ali i postratnim generacijama.
Izricanje drugostepene i konačne presude Ratku Mladiću počelo je u poslijepodnevnim satima, a tokom čitanja izjava tužilaštva i odbrane, naročito je upečatljiva ostala reakcija glavne sutkinje Haškog tribunala Prisce Matimba Nyambe koja je imala suprotno mišljenje o svim navodima optužnice te je smatrala kako Mladić nije imao zločinačke namjere tokom trajanja agresije u Bosni i Hercegovini.
Uprkos mišljenju glavne sutkinje, ostali članovi suda bili su saglasni u jednom - Ratko Mladić je kriv za 10 od ukupno 11 tačaka optužnice. Sud je i konačnom presudom presudio da Mladić nije kriv za genocid u šest općina u Bosni i Hercegovini Vlasenici, Foči, Prijedoru, Ključu, Kotor Varoši i Sanskom Mostu.
S druge strane, Ratko Mladić je proglašen krivim zbog genocida u Srebrenici, za progone u općinama Banja Luka, Bijeljina, Foča, Ilidža, Kalinovik, Ključ, Kotor Varoš, Novi Grad, Pale, Prijedor, Rogatica, Sanski Most, Sokolac, Trnovo i Vlasenica, kao i progon iz Srebrenice. Proglašen je krivim i za istrebljenja i ubistva, deportacija i nehumana djela, zbog uzimanja vojnika UN-a za taoce kao i za terorisanje i protivpravne napade na stanovnike Sarajeva.
Samim tim, donesena je presuda u kojoj se, krvnik iz Bosne kako su ga mnogi mediji u Evropi i SAD-u nazvali, Ratku Mladiću potvrđuje doživotna kazna zatvora.
Od priznavanja genocida do stravičnih zločina
Konačnom presudom u slučaju "Ratko Mladić", Haški tribunal je na određeni način zatvorio veliko poglavlje u krvavoj historiji bivših zemalja Jugoslavije. Od trenutka njegovog hapšenja pa sve do izricanja konačne presude prošlo je tačno 10 godina.
Od 1995. godine pa sve do 2011. ratni zločinac se "uspješno" skrivao od policije u Srbiji koja je tvrdila kako ne postoje informacije o tome na kojoj se lokaciji Mladić nalazi.
Međutim, pritisak međunarodne zajednice da se zločinac konačno izvede pred lice pravde bio je sve jači, a tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić 26. maja 2011. godine objavio je informaciju koja je odjeknula regionom.
"Obavještavam vas da je danas u jutarnjim satima uhapšen Ratko Mladić," rekao je predsednik Srbije na vanrednoj konferenciji za novinare.
Od tog trenutka kreće vjerovatno najteži period za sve žrtve stravičnih zločina. Borba da se pravnim putem dokaže sve ono što se u praksi i na terenu događalo u periodu između 1992. i 1995. godine. U međuvremenu, krajem 2011. godine u javnost su procurili i iskazi američkog historičara Roberta Donie kojeg je Tribunal u Hagu angažirao za sudskog vještaka eksperta. Izjave američkog historičara u potpunosti su promijenile ugao gledanja svjetske javnosti na slučaj "Mladić".
Donia je naveo kako je Mladić na Skupštini bosanskih Srba održanoj 12. maja 1992. godine ustvrdio da "šest tačaka koje se trebaju provesti u stvaranju Republike Srpske znače - genocid".
"Prema tome, mi ne možemo očistiti, niti možemo imati rešeto da prosijemo tako da samo ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu. Pa to je ... to neće ... ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid. Mi moramo da pozovemo svakog čovjeka, koji je čelom poljubio ove prostore i teritoriju države koju hoćemo da napravimo", kazao je Mladić tom prilikom.
Prvostepena presuda i konačna odluka
Iznošenjem prvih riječi tužilaštva, suđenje u prvostepenom postupku protiv Ratka Mladića počelo je 2012. godine, godinu dana nakon hapšenja.
Od tog perioda, sudski proces protiv ratnog zločina prolazio je kroz brojne faze koje su naročito bile mučne za žrtve genocida u Srebrenici i drugih dijelova BiH. Mladićeva odbrana je 2014. godine tražila i izricanje oslobađajuće presude, međutim ovaj zahtjev je Haški tribunal odbio.
Završne riječi u prvostepenom procesu podnesene su 2016. godine, četiri godine nakon početka suđenja, a Mladić je 2017. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora.
Njegov boravak u Hagu obilježili su brojni incidenti. Sa podsmjehom je pratio suđenje, smijao se sudijama, negodovao zbog odluka, što je na kraju dovelo do toga da su članovi Haškog tribunala tražili da se odstrani iz sudnice.
I nakon donošenja prvostepene presude, uslijedilo je četiri godine zatišja u procesu a mnogi su komentirali kako Mladić zbog zdravstvenog stanja neće dočekati konačno izricanje presude.
Ipak, 8. juna 2021. godine Haški tribunal je izricanjem konačne presude konačno stavio "tačku na i" slučaja "Ratko Mladić" čime je veliko i krvavo poglavlje u historiji konačno zatvoreno. Ono što mnogi ističu jeste da ostaje žal što presuđeni ratni zločinac nije osuđen za genocid i u drugim općinama u BiH, prije svega u Prijedoru.
Međutim, iako sud nije osudio Mladića za genocid u Prijedoru, Haški tribunal je poslao jasnu poruku da su se, i pored izostavljanja presude o genocidu, zločini u ovoj općini ipak dogodili, a da je Ratko Mladić sve vrijeme trajanja tragičnih događaja znao za njih.
