Odlazak Muhameda Filipovića je veliki gubitak za BiH, bogat opus ostao tek kao utjeha

Rezimira li se njegova naučna i politička biografija, naročito u posljednje tri decenije, može se kazati da je akademik Filipović bio zaštitnik interesa BiH, bosankog jezika i kulture. Spočitavalo mu se, s druge strane, mnogo toga.

Rođen 3. augusta 1929. godine. Završio je osnovnu školu i realnu gimnaziju u rodnom gradu. Filozofiju, uz prirodne nauke i historiju, studirao je u Beogradu i Zagrebu, a diplomirao je 1952. godine. Doktorat iz filozofije odbranio je 1961. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Na istom fakultetu je radio kao profesor. Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti. Objavio je 14 knjiga, od kojih se izdvaja "Lenjin – monografija njegove misli", koja je prevedena na sedam jezika.

Družio se i sarađivao sa Makom Dizdarom, Mešom Selimovićem, Miroslavom Krležom, Skenderom Kulenovićem, Husrefom i Enverom Redžićem, Hazimom Šabanovićem, Alijom Izetbegovićem i Adilom Zulfikarpašićem i mnogim drugima.

Filipović je jedan od osnivača Stranke demokratske akcije čiji je član bio do 1990. godine, nakon čega je zajedno sa Adilom Zulfikarpašićem osnovao Muslimansku bošnjačku organizaciju. Jedno vrijeme je obavljao i funkciju ambasadora BiH u Velikoj Britaniji.

U svojoj knjizi "Bio sam Alijin diplomata" posvjedočio je kako je nastala nezavisna država Bosna i Hercegovina, kako je napadnuta, kako se branila i kako je na kraju primorana da potpiše nakaradni Dejtonski mirovni sporazum.