Oni rade jedan od najopasnijih poslova u BiH: Nema straha, ali nije svejedno
Među radnicima ima različitih profesija kojima je ovo dodatni posao. Ovaj posao rade, kako kažu iz ljubavi, jer se svi bave alpinizmom i visina za njih nije nepoznanica. Emil Makaš je profesor Srednje tehničke škole grafičkih tehnologija u Sarajevu. Alpinizmom i ovakvim poslovima se bavi 10 godina.
"Svako jutro vam ne bude jednostavno. Ali kada mehanički uradite prvi spust, pa drugi i treći, onda vam bude lakše i ne bude straha. Bitan je prelaz, da se namjesti uže i onda bude lakše. Da kažem da nema nimalo straha ne bih bio normalan jer postoji doza straha radi osiguranja i svega. Da nema straha ne bi se osigurali kao treba. Inače ne volim raditi i s ljudima koji se nimalo ne boje", istakao je Makaš.
Kada smo se popeli na vrh Unitica nije bilo jednostavno pogledati prema dole. Ovi radnici svaki dan se spuštaju s vrha prema dnu s cjelokupnom opremom za čišćenje. Ističu da strah, uprkos iskustvu, uvijek postoji, ali ne u velikoj mjeri.
Psihička spremnost vrlo bitna
Kada dođu na posao prvo jedu, potom se oblače, provjeravaju užad, sigurnosne sajle i tek onda kreće spuštanje. Uvijek imaju dva užeta - glavno i sigurnosno, a na velikim visinima i treće sigurnosno uže.
"Nisam imao problema oko psihičke pripreme jer sam godinama u tome - penjem se i visim, da tako kažem u žargonu. Zimi pravimo pauzu i svaki početak u proljeće je novi. Ukoliko psihički niste spremni ne možete raditi ovaj posao. Ima dana kada uopće ne radim. Dođem na posao i ne radim jer nisam raspoložen i tada nije preporučljivo spustiti se", kazao je Makaš.
S obzirom na to da noge vise i da se najviše koriste ruke za čišćenje, ne preporučuje se da se odjednom radi više od 3,5 sata. Za čišćenje jedne linije prozora na ovako visokim objektima potrebno je od pet do pet i po sati. Za čišćenje prozora na cijelom tornju potrebno je između 15 i 20 dana, ovisno od vremenskih uvjeta jer se rad ne preporučuje kada pada kiša.
Makaš je istakao kako ovaj posao obavljaju i žene, odnosno svi koji vole i bave se alpinizmom.
"Imali smo kolegicu koja je radila ovaj posao, ali ga je napustila kada se porodila. I one moraju voljeti ovaj posao da bi ga radile, no, kod nas još nije popularan. Ljudi su skeptični, no kada vide kolika je to priprema psihička i sigurnosna onda se odluče raditi ga", rekao je Makaš.
Povjerenje ključno
S obzirom na to da je riječ o rizičnom poslu i timskom radu, najvažnije je povjerenje među kolegama.
"Morate imati povjerenje jedni u druge jer se nekada desi da mene kolega mora svezati. Ako mu ne vjerujem kako ću se spustiti", istakao je Makaš.
U timu i Peruanac
Među radnicima je i Peruanac Jose Manuel Lei koji u BiH živi i radi već četiri godine. Svoju suprugu koja je Sarajka upoznao je u Limi gdje su se vjenčali i živjeli skupa pet godina. Prije četiri godine došli su u Sarajevo kako bi pomogli njenom ocu i ostali. Na visinskom čišćenju radi dvije godine, a po struci je diplomirani inženjer stočarstva.
"Nema straha, ali uvijek pazite na nešto - vjetar, vrijeme, kišu, grmljavinu, morate sve provjeravati dva puta, pogotovo čvorove. Bavim se alpinizmom i na ovim poslovima radim oko 10 godina. Radio sam za velike naftne kompanije", kazao je Peruanac.
Istakao je kako je Sarajevo lijep grad, ali da mu se čini malim jer je cijeli život proveo u Limi gdje živi 10 miliona stanovnika. Teško se navikao na vremenske uvjete s obzirom na jake zime i minuse, no uživa u ovom poslu koji ga ispunjava.
"Volim ovaj posao. Kada ga ne radim nedostaje mi", istakao je Lei.
Kako nam je rekao Fikret Kršo, direktor kompanije za visinsko čišćenje, da biste postali radnik potreban je alpinistički certifikat i volja.
"Početnici krenu s radom na platformi uz prisustvo iskusnijeg kolege, a onda idu na užad. Ponekad gubimo dosta vremena na sigurnosnim provjerama, ali sigurnost je na prvom mjestu. Bitno je istaći i to da u ovom poslu nema tjeranja i odnosi moraju biti korektni, a mi se družimo i mimo posla", rekao je Kršo.
