Opća bolnica "Prim. dr. Abdulah Nakaš": Tradicija spašavanja života od Osmanskog perioda
Prvobitnu bolnicu projektovao je poznati makedonski neimar Andrija Damjanov, a radove su izveli dalmatinci Moise i Lindarević. Jednospratni objekat imao je devet bolesničkih soba u kojima je moglo biti smješteno 50 pacijenata.
Savremena Vojna bolnica
Dolaskom Austro-Ugarske monarhije izgrađeno je pet novih paviljona i kapaciteti su se znatno povećali (200 postelja, mrtvačnica i peć za spaljivanje). Između dva svjetska rata dograđen je još jedan paviljon, a kapaciteti su udvostručeni.
Nakon oslobođenja Sarajeva 1945. godine, formirana je Glavna vojna bolnica sa svim potrebnim odjeljenjima, sanitetskim skladištem i garnizonskom ambulantom. Kapacitet je bio 800 postelja u dotrajalim paviljonima. Prvi novi objekat izgrađen je 1958. godine za potrebe hirurgije, očnog i ušnog odjeljenja, laboratorija i rendgena. Slijede nove adaptacije. U novembru 1973. izgrađen je centralni objekat, a 1980. završena je i poliklinika. Kapacitet kadrovski jake i tehničkotehnološki dobro opremljene Bolnice iznosio je 420 postelja. U njoj su liječeni pripadnici tadašnje armije, članovi njihovih porodica, ali i građani Sarajeva i okoline.
Bolnica je postala dio ukupnog zdravstvenog sistema Republike BiH. Vojna bolnica bila je savremeni objekat sa najsavremenijom medicinskom opremom jedinstvenim polikliničko-dijagnostičkim i hospitalnim kapacitetima. Medicinska oprema tadašnje Vojne bolnice omogućavala je bavljenje vrhunskom zdravstvenom zaštitom. Osim što su vršili najkomplikovanije operativne zahvate, bolnica je sama proizvodila potrebne medicinske pripravke.
Heroji i inovatori u bijelom
Tokom opsade Sarajeva, bolnica, koja prelazi u nadležnost Ministarstva za zdravstvo, rad i socijalnu politiku RBiH pod nazivom Državna bolnica Sarajevo, nije prestajala raditi niti jedan sat. Iako su odlaskom JNA i njihovog osoblja imali manje kadra, ljekari medicinsko i nemedicinsko osoblje stavili su svoje živote u službu građana Sarajeva. Rizikovali su svoj život radeći u objektima, dolazeći na posao i pružajući pomoć, a objekti su nebrojeno puta granatirani.
Centralna bijela zgrada bila je potpuno devastirana, kao i mnogi drugi paviljoni. Cjelokupan rad odvijao se u prostorijama koje su se nalazile u prizemlju i podrumu, kako bi pacijenti bili zaštićeni. Sobe su nerijetko bile u hodnicima, sale izmještane, aparati i ostale potrebne stvari za liječenje i operacije bili su improvizirani. Nisu imali struje, grijanja ni vode. Ipak, heroji u bijelom spasili su veliki broj života.
Kanisterima su donosili vodu kako bi imali za porode, operacije i pacijente. Agregat su koristili samo kada su imali energente za njegov rad, a tokom operacija sale su osvjetljavali kandilom ili svijećama dok nisu dobili lampe na baterije kao donaciju. Radnici Državne bolnice prvi su koristili tehnički kisik za anesteziju, improvizirali su aparate za proizvodnju kisika i izrađivali su sami infuzione otopine.
Fiksator spasio hiljade udova
Osim što su bili spasitelji i heroji, uposlenici ove ustanove su bili i inovatori. Jedna od inovacija je i vanjski fiksator SARAFIX koji je spasio hiljade ruku i nogu, te krvnih sudova. Tvorci SARAFIX-a, prim. dr. Šukrija Đozić, prim. dr. Raib Salihefendić i ing. Enes Baralić dobitnici su zlatne medalje "Eureka 95" za inovaciju godine, kao i više priznanja na svjetskim sajmovima inovacija u toku 1995. godine.
Uprkos opsadnom stanju, u ovoj bolnici rađali su se novi životi. Tako su tokom rata obavljena 1.854 poroda. Prvi porodi obavljani su na običnom ginekološkom stolu, sve dok dr. Mirsad Puzić sa pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine nije iz granatirane Ginekološko-akušerske klinike uspio izvući porođajni stol koji se i danas koristi.
"Rat nas je vratio u 19. vijek, bili smo oslonjeni samo na svoje znanje i obične preglede. Nije bilo radiološke dijagnostike, niti laboratorijske, sve iz razloga što je Sarajevo tokom opsade bilo bez struje, grijanja i energenata. Ono što se u tom periodu dešavalo jeste jedna herojska borba ljudi u bijelom koji su shvatili šta je njihov prioritetni zadatak, a to je kontinuirana medicinska zaštita za sve. Kada bi me sada postavili da organizujem sistem u jednoj takvoj zdravstvenoj ustanovi, vjerujem da ne bih mogao onako kvalitetno kako je to tada bilo urađeno. Iz minimuma stvorili smo maksimum", rekao je za Klix.ba ranije Bakir Nakaš, ratni direktor Opće bolnice.
Istakao je kako su u jednom nizu 190 dana bili bez struje, a dnevno im je dolazilo između 20 i 100 ranjenika. Pogođeni su bili više od 200 puta.
"Nismo imali radnog vremena, već su bile dežure od tri, pet, sedam i više dana, a neki su i živjeli u bolnici. Abdulah Nakaš je proveo 1.425 dana i noći u bolnici", kazao je Bakir Nakaš tada.
Tradicija duga 150 godina
Nakon rata, centralna zgrada je obnovljena, kao i drugi dijelovi bolnice, uz pomoć donatora i dobrih ljudi. Aparati su ponovo nabavljeni i bolnica je zablistala kao nekada u svim operativnim zahvatima i ostalim pregledima. U junu mjesecu 2000. godine bolnica je stekla uslove da nosi naziv "Baby Friendly Hospital – Bolnica prijatelj beba". Time se uključila u globalnu kampanju koju su pokrenuli The World Health Organization (WHO) i The United Nations Childrens Fund (UNICEF) u koju je uključeno 16.000 bolnica svijeta. U istoj godini promijenila je naziv u JU Opća bolnica "Sarajevo", a od 2006. godine nosi ime Opća bolnica "Prim. dr. Abdulah Nakaš", po svom radniku i hirurgu koji je spasio hiljade života tokom i nakon rata. Tokom 2009. godine bolnica postaje članica Asocijacije mreža bolnica bez duhanskog dima.
U bolnici se i nakon rata liječe pacijenti iz Sarajeva i drugih gradova BiH, a 150 godina nakon osnivanja, njena budućnost je neizvjesna.
