Osmi mart je Elvedina Muzaferija: Snježna munja čiji rezultati alarmiraju
Osmi je mart i vrijeme je kada se društvo prisjeća važnosti borbe za prava žena. Red historije, red ruža i red slavlja. No, možda bi se u svemu trebalo otvoriti malo više prostora za one suštinske promjene na koje mnogi pozivaju, a one tako sporo dolaze.
Ako bismo tražili zemlju sa najvećim procentom kampanjaca lako ćemo je pronaći baš tu. Zemlja sa previsokim procentom selektora po glavi stanovnika, samoprozvanih ljekara, raznoraznih analitičara i još više samodopadnih političara.
U BiH nije teško poredati sportove u koje se ulaže više, manje ili nikako. U tom lavirintu klimavog sistema ili pokušaja sistema individualni sport je nešto što iziskuje mnogostruko veći napor, traži dokazivanje i najčešće samofinansiranje.
Kako se odnosimo prema ponosu
Mnoštvo redova je ispisano o bh. najboljoj sportašici, velikoj plivačici i uzdanici Lani Pudar. Samo Lana i njena porodica znaju koliko je morala uložiti truda da iz grada bez bazena iskoči do nivoa da ima pažnju sponzora i da sebi može priuštiti visok nivo priprema.
U ovom slučaju pozabavit ćemo se primjerom Elvedine Muzaferije, djevojke koja je prethodnih sedmica sjajnim skijanjem, definitivno najboljom sezonom do sada u karijeri privukla reflektore na sebe i ukazala o kakvom potencijalu se radi.
Godinama se i Elvedina borila da izroni na snježnu površinu koja će alarmirati da pred sobom imamo ogroman potencijal. Da pred sobom imamo djevojku, damu koja je inspiracija i pokazatelj šta jedna žena danas može.
Muzaferija se bavi sportom koji je neuporedivo skup, koji je atraktivan, ali i prelijep. U državi koja je prije 40 godina ugostila Zimske olimpijske igre i u kojoj političari naročito vole naglasiti kako tu negdje živi olimpijski duh, a skijališta se bore da održe makar pristojnu sezonu. Država koja do Elvedine Muzaferije nije izbacila nijednog skijaša konkurentnog za podijum u Svjetskom kupu, koja je zanemarila svoja zimska borilišta, sada, nakon Muzaferijinog iskoraka trči da se fotografiše i kaže kako će inicirati pomoć za pripreme i tako dalje.
I jasno, to je korisno i nijedan individualni sportista, pogotovo ne skijaš, ne može sebi priuštiti da to odbije. No tu se nameće drugo pitanje. Kako je moguće da je sve tako kratkog pamćenja. Kako je moguće da svih prethodnih godina nije pokrenut ozbiljniji pristup, vizija i dugoročni projekat kako se odnositi prema vrhunskom sportu.
Čekajući trajna rješenja
Na stranu politički izgovori za neusvajanje državnog zakona o sportu. Jednostavno je neodrživo da izgovor uvijek budu nadležnosti i nedostatak novca. Ako ne postoji državno ministarstvo sporta ili neka slična institucija, zašto ne postoji inicijativa da se entitetske institucije ili one sa nižih nivoa, poput kantona uključe u širi projekat izdvajanja novca za vrhunski sport.
I Muzaferija i Pudar i mnogi drugi znaju da će u BiH teško ikada dobiti sportsku penziju, ali umjesto što u piku sezone i takmičenja obilaze pojedinačno ministre i premijere i fotografišu se kako bi dobile zahvalnice i kratkoročnu pomoć, zar dugoročni i isplativiji pristup ne bi bilo lakše tražiti kroz širi fond stipendiranja.
Stotine službenih vozila, trošenje novca na kojekakve zabave, ukrase ili prijeme, može biti preusmjereno u stabilnije finansiranje sporta.
Jer šta kada u jednom trenutku i Lana Pudar i Elvedina Muzaferija i brojni drugi počnu pokazivati slabije rezultate. Hoće li se tada uhvatiti red raznih političara da se fotografiše i pripremi pet ili deset hiljada maraka pomoći. Teško. Realnije je da će se ušutiti.
Dakle, i dalje je najizvjesnije vraćanje kampanjskom pristupu. Kada ide dobro, svi su tu. Kada ne ide, sve je manje podrške. A država umjesto sistemskog rješenja ili barem pokušaja rješenja ima populistički pristup. A u stanju kakvo jeste ni vrhunski sportisti nisu imuni i ne mogu priuštiti da to ignorišu.
Za uspješan sport, za još bolje rezultate, Elvedine, Lane treba sigurniji oslonac i vjera u institucije da će biti tu bez obzira na rezultate. A dugoročni pristup na takav način će dati i dugoročne rezultate. U takvim okolnostima onda se ispunjava i misija 8. marta i šire od toga.
Stoga najnoviji rezultati Elvedine Muzaferije, kao ranije i Lane Pudar i brojnih individualaca prije njih, od tenisa, atletike, biciklizma i tako dalje alarmiraju, samo neko treba ugasiti alarm i pokrenuti nešto konkretno.
