Porodice iz kojih su djeca nestala nikada nisu pronašle svoj smiraj i nadaju se da će ih nekada ponovo vidjeti ili u najgorem slučaju pronaći kosti kako bi imali mjesto na kojem će ih posjećivati i oplakivati.
Darko Stančević je rođen 17. aprila 1980. godine u Mostaru, a nestao je dvije godine kasnije - 21.12.1982. Nema medija u Jugoslaviji koji nije pisao o nestalom dječaku, ali rezultata nije bilo. Porodica kaže kako je nadležnima trebalo tri dana da alarmiraju graničnu policiju, što je, prema njihovom mišljenju, bilo prekasno. U to vrijeme se mnogo govorilo o otimanju djece s prostora Jugoslavije koja su potom odvedena u Italiju i prodavana imućnim porodicama koje su ih usvajale.
Istraga za ovim dječakom je bila zatvorena, ali je nakon pritiska porodice ponovo otvorena 2010. godine. Sva dokumentacija o ovom slučaju uništena je u ratu. Postoje indicije da je, sada već 35-godišnji Darko u Italiji, ali povratnih informacija nema.
Šesnaestogodišnja Inga Perković iz sela Potok kod Livna nestala je 2006. godine kada je krenula u školu po svjedočanstvo i nikada se nije vratila kući. Za njom su tragali FMUP, Interpol i Granična policija, ali nikada nije pronađena. Bila je kod bake, a nakon škole je trebala otići kod ujne.
Nekoliko mjeseci nakon nestanka djevojke, Inginu baku pozvala je neka djevojka i kazala joj da zove iz toaleta i da ne može dugo pričati, te da je Ingu u Mostaru pronašao izvjesni Fikret koji je strpao u automobil zelene boje, a potom je odveo da radi kod njega u kafiću. Iako je policija i nakon ovog poziva poduzela sve da pronađe Ingu, nažalost, u tome nisu uspjeli.
Tada devetogodišnji Miloš Todorović posljednji put je viđen 7. novembra 2007. godine u 9.30 sati u Sportskom centru "Ušće" u Višegradu. Todorović je iz sela Veletova, ali su se njegovi roditelji odlučili preseliti u Višegrad zbog lakšeg školovanja sina. Pretpostavlja se da je Miloš, trčeći za loptom, pao u rijeku, gdje je lopta i pronađena, ali to nije dokazano. Za njim su tragali ronioci, ali nisu ga pronašli. Otac Mitar je jednom prilikom izjavio da mu je sin otet i da je žrtva trgovine bijelim robljem.
Sin teškog ratnog vojnog invalida iz čelinačkog naselja Luke Damjan Oroz (dvije godine), nestao je krajem 2010. Tada je objavljeno da je Damjan bio u društvu s ocem, koji je za trenutak ostavio dječaka uz rijeku Vrbanju da bi u kući udaljenoj pedesetak metara obukao jaknu. Od tada dječaka više niko nije vidio, a Milan pretpostavlja da se dječak okliznuo i pao u nabujalu Vrbanju.
Mjesecima nakon toga ronioci banjalučkog kluba "Buk" i specijalne jedinice MUP-a RS pretraživali su riječno korito sve od izvora do ušća u Vrbas, ali Damjanu nije bilo ni traga.
Dvije godine nakon Damjana nestao je troipogodišnji Alen Bukva u Međeđi kod Višegrada. I on je nestao ispred svoje kuće koja se nalazi pored magistralnog puta. Dječak se igrao ispred kuće bez odjeće i obuće i od tada mu se gubi svaki trag. Prema izjavi majke, dječak je nestao oko 15 sati pored lokalnog puta Međeđa-selo Crijep.
Porodica Misimović i dalje se nada da će se Dragoljub Misimović koji je sa 16-godišnjak nestao 2015. godine u Gradišci. Napustio je nastavu, odnosno otišao sa šestog časa bez ruksaka i jakne i od tada mu se gubi svaki trag. Do porodice su stizale različite informacije. Neki su kazali da su ga vidjeli kako prolazi pored carine na graničnom prijelazu, a drugi kod Savskog keja. Njegovi drugovi su kazali da je su ga mučile loše ocjene iz matematike i srpskog jezika koje je namjeravao popraviti. Bio je povučen. Pohađao je gimnaziju.
Lalatović: Nije ni Feđa Dudić Miloš Obilić, zamislite da sam ja ovo uradio u Sarajevu
