Osuđivani kriminalac Bože Vukušić jedan je od organizatora komemoracije za ubijene na Bleiburgu
Mjere uvedene širom svijeta zbog pandemije koronavirusa utjecale su na to da se održavanje 75. komemoracije bleiburškim žrtvama, izazivajući nelagodu i prezir bh. antifašista, zakaže i u Sarajevu, umjesto na Bleiburškom polju gdje su prethodnih godina izazivali nelagodu i prezir građana Austrije.
"Ako želimo graditi pomirenje, moramo imati hrabrosti svaku stvar nazvati pravim imenom i prihvatiti istinu", kazao je vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić, u emisiiji Argumenti Hrvatske katoličke mreže u kojoj je gostovao i generalni sekretar i glasnogovornik Počasnog bleiburškog voda Bože Vukušić.
A, ako ćemo shodno preporuci kardinala Puljića stvar nazvati pravim imenom i prihvatiti istinu, vrijedi istaći da se misa bleiburškim žrtvama u Sarajevu održava pod pokroviteljstvom Sabora Republike Hrvatske i Hrvatskog narodnog sabora BiH, koji su u sprezi s Počasnim bleiburškim vodom iza kojeg stoji kontroverzni Bože Vukušić.
Prošle godine u martu biskupija u austrijskom gradu Klangenfurtu odbila je molbu Hrvatske biskupske konferencije za održavanje mise uz obrazloženje da se "politički instrumentalizira" i da je postala dio "političko-nacionalnog rituala koji služi selektivnom doživljavanju i tumačenju povijesti".
Počasni bleiburški vod je i ove godine organizator središnje komemoracije, a suorganizator u liturgijskom dijelu Dušobrižništvo za Hrvate u inozemstvu Hrvatske biskupske konferencije i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine.
Sve što trebate znati o Vukušiću iz Počasnog bleiburškog voda sročeno je u tekstu naslovljenom "Čovjek s dosjeom u tri države vodi Počasni bleiburški vod" koji je prije 10 godina objavljen u zagrebačkom Jutarnjem listu i u kojem se navodi da se "nad godišnjicu bleiburškog zločina nadvila sjena jednog vrlo spornog čovjeka".
Jugoslavenske su vlasti, pisao je Jutarnju list, protiv njega raspisale potjernicu 1982. godine zbog provale u privatni stan u Splitu i krađe jedne narukvice, ogrlice, prstena, te zlatnog i srebrenog posuđa. Pobjegao je prije hapšenja, a potjernica za njim bila je na snazi sve do 1993. godine.
Zbog ubistva Jusufa Tatara, građevinskog radnika iz Bosne i Hercegovine i saradnika njemačke policije, tamošnje je pravosuđe Vukušića osudilo na doživotnu robiju 1983. godine.
"Pod nepoznatim okolnostima oslobođen je služenja kazne (ne i optužbi) 1991. godine. U Hrvatskoj je 1994. osumnjičen za paljevinu automobila izvjesnog Milana Eljuge (postupak pao u zastaru), a 2001. optužen za otmicu Blagoja Zelića, bivšeg radnika UDBA-e (postupak traje)", pisao je Jutarnji list.
Od 1991. bio je agent Službe za zaštitu ustavnog poretka i saborski službenik, potom stručni saradnik niza institucija vlasti, autor više publikacija o djelovanju jugoslavenske tajne policije, koautor dvije monografije o Bleiburgu i analitičar u jednom niskotiražnom sedmičniku.
"Za potrebe idejnog zaokreta Ive Sanadera nakon 2003. Bože Vukušić je znatno ublažio ikonografiju bleiburške svečanosti, razvodnio ekstremističke poruke i uklonio ustaško znakovlje. Zauzvrat je Bleiburški vod pretvorio u svoj obrt, u čemu ga institucije države i dalje podupiru", pisao je Jutarnji list 2010. godine.
Kao "ugledni društveni radnik" promoviran je pod mentorstvom moćnika Vladimira Šeksa i Vice Vukojevića, predsjednika Počasnog bleiburškog voda.
